Bilo je to poput rata u kojem se svaki drugi dan vodi neka bitka. Tako je Darko Brlek opisao uvjete u kojima je ovog ljeta održano 68. izdanje Ljubljanskog festivala.
– Ova je godina neusporediva s bilo kojom prijašnjom, premda me podsjeća na 1992. kada sam došao na čelo festivala koji je i tada također održan, ali u puno manjem opsegu, pa je bilo i manje teškoća i problema. Sada je bilo mnogo više posla, administracije pet puta više nego obično jer trebalo je dobiti sve te dozvole, organizirati i platiti testove za sve umjetnike koji su dolazili iz inozemstva sada kada su opet uvedene posebne mjere i posebni režimi za prelazak granica – kaže Brlek.
Tako, primjerice, ni ponovno stavljanje Hrvatske na slovensku crvenu listu nije onemogućilo gostovanje Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika čiji je nastup, kao jedan od posljednjih događaja ovogodišnjeg festivala, dobio veliku pozornost i naišao na sjajan odjek u slovenskim medijima. Festival je u suradnji s nadležnim ministarstvima pribavio posebne dozvole i iznimku od propisane karantene te platio svim gostima testove na COVID-19, pa je “Alkestida” Lade Kaštelan prema Euripidu, u režiji Livije Pandur i s Katarinom Stegnar u naslovnoj ulozi pozdravljena kao pravi primjer gradnje i održavanja kulturnih mostova svim poteškoćama usprkos.
Nažalost, sličnu priliku za nastup nije iskoristio ansambl zagrebačkog Kazališta Komedija koji je također bio željno iščekivan u Ljubljani s predstavom “Grofica Marica”.
– Naravno da bismo mi snosili troškove i njihovih testova i pobrinuli se za sve ostale dozvole, ali oni to od nas nisu ni tražili, pa imam dojam da se nisu ni pripremali za gostovanje – rekao nam je direktor Ljubljanskog festivala, a na uvid nam je dao i dopis kojim je Komedija otkazala gostovanje pozivajući se na zabrinutost ansambla za zdravlje i neraspoloženost za bilo kakvo putovanje u ovim uvjetima.
– Meni je jako žao zbog tog otkazivanja, ali za festival to nije velika tragedija – kaže Brlek, koji na festivalu redovito ugošćuje i hrvatske umjetnike i ansamble, kao što je prije dvije godine bilo s Operom splitskog HNK koja je gostovala na samom otvaranju s dodatno spektakulariziranom predstavom Verdijeve “Aide” u režiji Dražena Siriščevića.
– U ovoj situaciji rade stvarno oni koji žele. Tako je i u Sloveniji, i u Hrvatskoj i svuda po svijetu. Treba raditi puno više, putovanja su otežana, ali isto tako postoji i veća spremnost na suradnju kod mnogih institucija nego inače. Tako smo od Sveučilišta za samo dva sata dobili pozitivan odgovor kada smo tražili da uđemo i u njihov prostor s pozornicom na Kongresnom trgu, koja je ove godine bila veća nego ikada prije – govori uvijek energičan i poduzetan Brlek. Veliki logistički pothvat bio je i koncert kojim je 30. kolovoza službeno zaključen ovogodišnji festival koncertom slavnog Filharmonijskog orkestra milanske Scale pod ravnanjem maestra Fabija Luisija. Orkestar je iz Milana doputovao brzim vlakom do Venecije, gdje su ih dočekala četiri najluksuznija autobusa ljubljanskog gradskog prijevoza da bi ih dovezli ravno u Cankarjev dom. Od koncerta Ljubljana nije odustala usprkos činjenici da su u najveću ljubljansku koncertnu dvoranu zbog epidemioloških mjera smjeli pustiti samo 404 gledatelja.
– Oni su učinili veliki napor da dođu i otkazivanje nije dolazilo u obzir – kaže Brlek.
Najdramatičnije je, međutim, bilo na samom početku. Festival je otvoren 1. srpnja izvedbom Beethovenove Devete simfonije s oko 250 izvođača. Pred orkestar i zbor Slovenske filharmonije i soliste stao je slavni maestro Charles Dutoit, koji se iz Švicarske, gdje živi, sam dovezao automobilom, a na koncertu je nastupila i eminentna slovenska pijanistica Dubravka Tomšič-Srebotnjak.
– Bio je to prvi takav veliki koncert na svijetu od početka pandemije, a dozvolu smo dobili na sam dan otvaranja u pola tri popodne. Publika, koja je razgrabila ulaznice mjesec dana prije, nije srećom o tome ništa znala. To je bila jedna od situacija u kojoj je trebalo imati i sačuvati jake živce. Sve su to za nas bili povijesni događaji, prekretnice, pokazatelj kako se i u teškim situacijama može i mora raditi u okviru moguće. Ovo je sada za nas već postalo normalno, naša nova realnost. Nema druge nego se prilagoditi. Jedino zbog čega žalim jest to što nismo uspjeli uvjeriti nadležne da nam dopuste više od 500 gledatelja na Kongresnom trgu, gdje inače stane šest tisuća stolaca i deset tisuća posjetitelja. Tako smo imali situaciju da na samoj otvorenoj plohi trga sjedi petsto ljudi, a njih još dvije tisuće gura se okolo u parku – govori Brlek.
Jedan od koncerata koji je izazvao tako veliki interes publike bilo je svakako i gostovanje najveće operne dive današnjice Ane Netrebko, koja je na Kongresnom trgu nastupila uz Slovensku filharmoniju sa svojim suprugom, također proslavljenim tenorom Jusifom Ejvazovom.
Ljubljana je sjajno iskoristila vrijeme u kojem su i najveće zvijezde ostale bez mnogih angažmana i željne su nastupa, pa je tako gala koncert opernih arija nakon Netrebko održao i jedan od najtraženijih svjetskih tenora današnjice Jonas Kaufmann.
– Netrebko je jako oprezna što se tiče korone, primala je čestitke i davala autograme sa sigurne distance i nakon koncerta se povukla s obitelji u hotel. Ali Kaufmann je drukčija i otvorenija osoba pa smo se nakon koncerta, kao i obično, prošetali do restorana As i prvi put sam doživio da jedan umjetnik dobiva ovacije na cesti ispred svakog kafića i restorana pokraj kojeg bismo prošli – kaže Brlek, iznimno zadovoljan i ljubljanskom produkcijom “Nabucca” u kojoj je gostovao i poznati bas Riccardo Zanellato.
Proračun cijele manifestacije prošle je godine iznosio 5,3 milijuna eura i Ljubljanski festival ga je, kao i uvijek, napunio potporom Grada Ljubljane, sponzorstvima i prodajom ulaznica, bez i jednog centa od slovenske države. Ovogodišnji je plan bio još ambiciozniji s budžetom od 6 milijuna eura, a ostvareno je, prema Brlekovim riječima, četiri milijuna i sto tisuća eura. Dakle, još uvijek budžet o kojem hrvatske kulturne manifestacije i institucije mogu samo sanjati.
– Izvukli smo najviše što smo mogli u ovoj situaciji – kaže Brlek, za kojeg je teško reći da je ikada zadovoljan jer uvijek planira još bolje, veće i više.
Premda je Scala službeno zatvorila festival, njegov se program, kao i svake godine, nastavlja i u rujnu, pa i u jesenskim mjesecima. Jedan od projekata koji je otpao iz programa ovog ljeta bilo je i ponovno gostovanje kazališne kompanije LDM Novaya Scena iz Sankt-Peterburga s produkcijom mjuzikla “Lolita” prema istoimenom romanu Vladimira Nabokova.
– Oni su bili spremni doći, pripremili smo sve potrebne papire i dozvole, ali transport je jednostavno bio nemoguć jer Aeroflot još ne leti. Ali, ako se promet i sve ostalo koliko-toliko do tada normalizira, predstava će u Ljubljani gostovati 30. studenog i 1. prosinca – kaže Brlek, koji se za sljedeće ljeto sa svojom ekipom priprema kao da će sve biti normalno, još ambicioznije, spektakularnije i raskošnije.
– Od Boljšoj teatra, koji također nije mogao doći ovog ljeta, već smo dobili datume sredinom srpnja 2021. kada bi trebali nastupiti s baletom “Spartak” i operom “Pikova dama”. Također nam je datume na početku rujna sljedeće godine potvrdio Teatro Real iz Madrida. Željeli smo da dođu sa svojom spektakularnom produkcijom opere “Don Carlo”, ali scenografija se ipak pokazala prevelikom za transport i postavljanje na Kongresnom trgu pa će doći s “Traviatom”. Imamo također potvrde i od Londonske i Münchenske filharmonije – kaže Brlek.
Veseli ga i to što su i hrvatski ljetni festivali ipak održani. Razumije odluku i preporuku našeg ministarstva kulture da se odustane od nastupa inozemnih umjetnika da bi se što više pomoglo domaćim umjetnicima koji su se našli, kao i njihovi kolege širom svijeta, u nezavidnoj situaciji.
– I mi smo angažirali slovenske umjetnike i ansamble u mnogo većoj mjeri nego ijedne od proteklih godina i to je svakako važno. Ali, nismo odustali ni od stranih. Ta je dimenzija međunarodnih gostovanja važna i treba ostati jer mi se naročito opasnim čini upravo zatvaranje granica i protekcionizam, za što vlade nekih zemalja iskorištavaju pandemiju. Pokretnost ljudi i kulturni dijalog moraju se nastaviti pod svaku cijenu jer, kada se to zaustavi, onda se javljaju veliki problemi druge vrste i može doći do svačega – odlučan je Brlek.
Ljudi koji spajaju i projekti koji povezuju više institucija važni su čimbenici Ljubljanskog festivala. Ta se ideja ne ostvaruje samo velikim i skupim spektaklima sa zvjezdanim umjetničkim imenima nego i bogatim komornim programom koji pokriva različite glazbene žanrove, majstorske tečajeve za mlade umjetnike te likovna i kazališna zbivanja. Posljednja dramska premijera 68. izdanja Ljubljanskog festivala bit će komad Wajdija Mouwada “Sve ptice” u režiji podjednako našeg i slovenskog umjetnika Ivice Buljana, u koprodukciji festivala s ljubljanskim Mini teatrom i Gradskim kazalištem iz Ptuja, s glumačkim ansamblom koji predvodi slovenska glumačka diva Milena Župančič. Festival koji je ostao ambiciozan i velik i u vrijeme bolesti koja kosi umjetničke institucije i manifestacije širom svijeta i to će prebroditi. Darko Brlek se na zamara razmišljanjem kada će se stvari vratiti u normalu.
– Treba se prilagoditi, sve je drukčije, ali to je sada već naša nova realnost u kojoj sve ide dalje. Ljudi cijene naše napore i primijetio sam da su čak i oni koji uvijek gunđaju jer im se nešto ne sviđa ovog ljeta bili ljubazni, zadovoljni i sretni što se festival uopće održava. Osobito sam zahvalan sponzorima koji su nam ostali vjerni i svima zahvaljujem na podršci, a upravo je izvanredno što je i Grad Ljubljana ostao na istoj razini s financiranjem – rekao mi je na kraju razgovora Darko Brlek, koji je i sam glazbenik i zaželio se nastupa. Posljednji je put pred publiku izašao 9. ožujka u Zadru, gdje je sa Zadarskim komornim orkestrom svirao Mozartov Koncert za klarinet i orkestar.
– Ne razmišljam kako će biti u budućnost, nego sam se opet prihvatio ozbiljnog vježbanja, kao i moji kolege glazbenici. Ima mnogo koncerata koje treba nadoknaditi. Festival je pri kraju i jutros sam uspio čak dva sata posvetiti samo klarinetu.
