Slovenska umjetnica Dorotea Dolinšek u prostoru Kontejnera na bioart izložbi "Disanje izvan granica", predstavila je umjetničku instalaciju "Ex.A.R.U. (Exo Auxiliary Respiratory Unit/Egzo pomoćnu respiratornu jedinicu)". Jedinstven projekt koji spaja znanost, tehnologiju i umjetnost sastoji se od staklenika ispunjenog biljkama širokog lista poput aglaoneme i alokazije, koje brzo rastu proizvodeći mnogo kisika. Na njega su pričvršćene maske za disanje, koje posjetitelji mogu iskoristiti, te udišući osvijestiti taj nevjerojatan proces koji nas sve održava na životu. Iako na prvi pogled nalikuje na kakav rekvizit iz znanstveno-fantastičnog filma, instalacija Dorotee Dolinšek govori nam o više ne toliko dalekoj budućnosti u kojoj će čisti zrak postati luksuz, a Zemlja za ljude možda jednako negostoljubivo i neprijateljsko okruženje kao i hladne dubine svemira.
– Iznimno me privlači proučavanje preživljavanja i opstajanja u ekstremnim uvjetima. Ovom instalacijom istražujem suodnos između svemira i načina na koji bismo tamo mogli preživjeti te Zemlje koja se nalazi u teškoj ekološkoj krizi. Između ta dva prostora postoje mnoge paralele. Staklenik ovdje igra ulogu respiratorne jedinice, sustava za održavanje života u svemiru, gdje kisika nema, ali i okolišu gdje je zrak rijedak, zagađen ili nepogodan za disanje. Ljudi udahnu otprilike 9000 litara zraka u 23.000 udaha dnevno, a to radimo nesvjesno, spontano, gotovo pa ne primjećujemo svoje disanje i uzimamo ga zdravo za gotovo. No, svaki taj udah, 23 tisuće puta dnevno podsjeća nas na činjenicu da smo sasvim ovisni o ovom planetu na kojem živimo. Zato sam instalaciju osmislila tako da, kada na lice stavite masku za disanje, nekoliko sekundi ne možete udahnuti, kako biste bar na trenutak, dobili osjećaj kako bi to bilo kada doista ne biste mogli preživjeti bez takve naprave. Zatim, kada uspijete udahnuti, osjetite olakšanje, ali i ugodan miris tla, biljaka – govori nam Dorotea Dolinšek.
Staklenik je, objašnjava, hermetički zatvoren, a zrak unutra vlažan je, težak i mirisan. Dvije vrste biljaka koje se nalaze unutra Dolinšek je odabrala prema studiji koju je provela američka svemirska agencije NASA, zaključivši da one proizvode najviše kisika jer najbrže rastu, a maske je oblikovala po uzoru na onakve kakve nose piloti.
– Jednom kada se 'priključite' na instalaciju, postajete doslovno povezani s njom, sasvim ovisni o kisiku koji proizvode biljke unutar nje. Nadam se na taj način upozoriti ljude na činjenicu koju je lako zanemariti, a to je da na ovoj Zemlji ne postoji nijedan oblik života koji može biti potpuno autonoman. Uvijek nam trebaju druga bića i organizmi kako bismo preživjeli. Potrebni su nam ti simbiotski odnosi i sklad da bismo funkcionirali. U ovom dobu koje nazivamo antropocen, u vremenu ekstremne individualnosti, mislim da je iznimno važno podsjetiti se na tu istinu, jer doista je strašno što to još nismo uspjeli shvatiti – kaže Dolinšek, koja, iako nema pozadinu u znanosti, već u likovnoj umjetnosti, fasciniraju mjesta na kojima se susreću umjetnost, znanost i tehnologija.
– Iako nikada ranije nisam formalno izučavala biologiju, astrobiologiju i slično, to su područja koja me privlače i željela sam im na neki način pridonijeti, biti aktivni sudionik tih znanosti. Tako sam 2021. godine započela surađivati s Institutom Kersnikova i njihovim laboratorijem BioTehna koji se fokusira na umjetničko istraživanje živih sustava. Svaki od mojih projekata istodobno sa sobom donosi vrlo intenzivno učenje. Trebalo mi je godinu i pol dana samo da osmislim Ex.A.R.U., jer prije no što sam išta mogla napraviti, morala sam proučiti svaki aspekt, pronaći točne biljke koje iskoristiti, naučiti kako zapravo funkcionira izmjena kisika i ugljikova dioksida... Naravno, imam i mnogo suradnika iz svijeta znanosti i tehnologije od kojih sam naučila neizmjerno mnogo. Nadam se da oni mogu naučiti i nešto od mene – kaže umjetnica te dodaje da instalaciju, koja uskoro putuje u Ars Electronica centar u Linzu, planira i nadograditi te u nju ugraditi sustav koji će ljudski urin filtrirati u vodu za zalijevanje biljaka.
– Više od toga da moj rad bude izložen u nekoj galeriji, važno mi je da se i probije u svijet izvan nje, izvan umjetničke sfere. Doista vjerujem da umjetnost može potaknuti promjene. Ne bih mogla ovo raditi da to ne mislim. Primjerice, zbog ove instalacije trenutno surađujem s tvrtkom koja izrađuje filtre, a taj je trenutak kada moj rad prelazi granice umjetnosti i ulazi u industriju, a nadam se potiče i neke tehnološke inovacije, prekrasan – zaključuje.
Izložba "Disanje izvan granica" ostaje otvorena do 21. listopada.
