Kako je dječak rođen u Slavonskim Barama, u stočarskome kraju do kojega je doseljenike odasvud dovozila uskotračna pruga izrastao u mitološko biće i paradigmu "pravednoga razbojnika", "slavonskog Robina Hooda", više je u domeni psihologije kolektivnih stanja i promidžbenih trikova nego posljedica zdravog zaključivanja temeljenog na relevantnim činjenicama. Osobito u današnje doba kad nam dušobrižnička "politička korektnost" nalaže da tražimo uzroke koji su doveli do devijantnog ponašanja pojedinca, odnosno opravdanja za ono što bismo razvidno trebali nazvati zločinom. Tim rečenicama redatelj Boris Svrtan započinje najavu prve ovosezonske dramske premijere na daskama HNK u Osijeku. Riječ je o "Čarugi", vječnom fenomenu koji uvijek iznova intrigira kazališne i filmske redatelje, spisatelje i javnost. Pravi Čaruga, Jovo Stanisavljević, obješen je u osječkom zatvoru 27. veljače 1925.. Bilo mu je 28 godina, a iza njega je ostao krvavi trag i podebeo sudski spis s popisom zločina koje je počinio sa svojom družinom.
Osječka će publika večeras imati priliku gledati komediju "Čaruga" po tekstu Ivana Kušana, s Aljošom Čeplom u naslovnoj ulozi.
Kada se pak spomene Čaruga, hrvatskoj će publici, posebice onoj malo starijoj, pred očima vjerojatno zatitrati lik pokojnog Ive Gregurevića, koji ga je utjelovio u filmu Rajka Grlića iz 1991. godine. Zanimljiv je pak podatak da je Grlić dugo promatrao i razmišljao može li Gregurević realizirati tako zahtjevnu ulogu.
– Bojim se da će svakom glumcu, tu ne govorim o Kušanovu kazališnom komadu, već o mogućim ekranizacijama Čarugina života, biti izuzetno teško igrati tu ulogu nakon Ive Gregurevića. Da, dugo sam ga tražio, Ivu dugo mučio probnim snimanjima, ali ja, nažalost, to radim glumcima. Znam da to nije humano, ali drugačije ne mogu. Zato ih uvijek na početku probnih snimanja upozoravam da će za njih to biti bolno i da mi puno vremena treba da se odlučim. Jer kada se jednom odlučite za podjelu, za glumce, vi ste, takoreći, završili film. Oni su ti koji će ga učiniti živim ili će ga pokopati – započinje Grlić.
Osvrnut će se odmah i na, kako kaže, krive podatke s kojima se često susreće.
– "Čaruga" (iz 1976., nap.a.), kojega je Ivan Kušan napisao po predlošku stare engleske komedije "Arden od Fevershama", priča je o ženi koja zbog ljubavnika naručuje ubojstvo bogatog muža. Ta komedija nema, osim imena, nikakve veze s filmom "Čaruga". Za film smo Ivan i ja proveli dulje od godinu dana putujući Slavonijom, tražeći materijale, razgovarajući s ljudima koji su ga tada još uvijek pamtili, obilazili mjesta njegovih "akcija" i tek smo onda sjeli i napisali scenarij. Drugi nesporazum je da je film rađen po knjizi Ivana Kušana "Čaruga". Ni to nije točno. Film je rađen po originalnom scenariju koji potpisujemo nas dvojica, a Ivan me je, godinu dana nakon filma, kada sam već bio u Americi, pitao može li prepričati scenarij i objaviti to kao knjigu. Složio sam se i tako je knjiga rađena po filmu, a ne film po knjizi – razjašnjava naš poznati redatelj.
A koja je tajna Čaruge kao fenomena, da se uvijek iznova javlja kao tema filmova, predstava, proze? Rađa se upravo i jedna nova serija inspirirana životom tog slavonskog razbojnika.
– U zemlji u kojoj se neprestano krade, od najvišeg državnog vrha pa nadolje, lopovi su uvijek popularni, narod im uvijek daje svoj glas. A kako Čaruga, za razliku od naših ministara, nije uzimao samo sebi, nego je povremeno dijelio i sirotinji, njegovo mjesto u panteonu naših idola vječno mu je zagarantirano. Uz to, Čaruga je na samom početku svoje karijere bio revolucionar, što se za ove današnje lopove teško može reći – odgovara Grlić.
Zanimljivo je i da je Čaruga kao povijesna ličnost sve do danas dijelu javnosti negativan, a dijelu pozitivan lik.
– Kao i u njegovo doba, sirotinji je bio pozitivac, bogatima negativac. Ništa se tu nije promijenilo, osim državnih uređenja i njihovih imena. Nije slučajno da u filmu završna Čarugina rečenica pod vješalima glasi: "Budućnost je pred nama". Sve je pogodio – zaključuje on.
Da je Jovo Stanisavljević Čaruga "punokrvni historijski i sociološki fenomen naših prostora", reći će i scenarist, prozaik i novinar Davor Špišić.
– Bezmalo je stotinu godina prošlo a njegov mit i dalje doživljava brojne reinkarnacije. Čini mi se da to u dobroj mjeri ovisi i o kriznim stanjima društva. Prvi veliki val proizvodnje Čaruge u pop-ikonu našeg vremena krenuo je krajem sedamdesetih, u doba prvih pukotina u federalnoj zajednici Jugoslavije. Sočan i blasfemičan komad "Čaruga" Ivana Kušana praizveden je 1976. u produkciji neumornih "on the road" histriončenja Teatra u gostima, pod glumačkim vodstvom genijalnog Relje Bašića i u režiji Tomislava Radića. Idućih petnaest godina jugoslavenske agonije, kao kruh nasušni iskazala se nova potreba za desperadosom Čarugine sorte. Na samom početku olovnih devedesetih Rajko Grlić i njegov scenarist Ivan Kušan stvaraju film "Čaruga", premijerno izveden 1991. Briljantnim autorskim angažmanom izmijesili su tvrdokuhanu melodramu o autsajderu zaglibjelom u sudaru krvavih tranzicija – rezimira Špišić.
Drugo desetljeće 21. stoljeća, dodaje, bacilo nas je na novo dno društvenih raslojavanja i raspada.
– Poniženi i obespravljeni opet trebaju antijunaka kao što je Čaruga da u njihovo ime prkosi visokopozicioniranoj bagri. Tako da je njegova karizmatična franšiza neupitna – pojašnjava on.
Ocijenit će i kako je Ivo Gregurević u Grlićevu filmu "do danas najkarizmatičnija reinterpretacija Čaruge".
– Hazarder i pobunjenik, šeret i baraba, brehtijanski lumpenproleter i šekspirijanski pali kralj. Genijalno u svjetskim razmjerima – podcrtava naš sugovornik.
Davor Špišić baš je ljetos završio drugi draft scenarija za desetodijelnu TV seriju "Čaruga" koju će producirati i režirati Dejan Aćimović.
– Rekao bih da sam Čarugu još više pomaknuo na anarhistički rub i on zaista ima empatiju prema prezrenima, uzimajući ih u zaštitu. On doslovce izaziva bahato društvo ogrezlo u beskrupuloznu eksploataciju, nasilje i licemjerje. Na zidu štaba nosi poster Pancha Ville, a u džepu hlača čuva fotografiju Gavrila Principa. Uz mog Čarugu neprestano se roji galerija snažnih, nepokolebljivih žena koje prkose čemeru i jadu poput nepokolebljivih heroina. Nadam se da smo na najboljem putu da stvorimo naše Peaky Blinderse, jer to je ta krv i to meso. Također mi je važno bilo prikazati taj Čarugin masmedijski potencijal, jer bio je u pravom smislu superstar i mediji su doslovce padali u histeriju za njim, a to mu također daje nepatvorenu suvremenost – otkriva on.
Vratimo se još jednom na večerašnju osječku premijeru i misao koju u njezinoj najavi proteže Boris Svrtan: "Mi i danas itekako živimo Čarugino vrijeme i čini se da nema nade da ćemo ga ikad prevladati. Preostaje nam jedino da se tome od srca smijemo."
Kod vas možda ima status heroja. Kod hrvata ima status ubojice i lopova. Za kraljevsku vlast i Apisovu tajnu službu provodio "prljave" poslove, ub.jao i pljačkao bogate hrvate, plemiće i ostalo nes.bsko stanovništvo.