Dvadesetpetogodišnji mladić, naoko isti kao stotine drugih – traperice, crna majica, malo duža kosa. Ono što ga izdvaja već na prvi pogled je to što, dok hoda ulicom, stalno pjevuši sebi u bradu. Potiho! Ono što ga od vršnjaka odvaja na svaki drugi pogled je to što je on Stjepan Hauser, vrhunski klasičar, majstor violončela koji ovih dana, u duetu s Lukom Šulićem, obara s nogu cijeli glazbeni svijet. Prvi su, zbog njihove obrade hita “Smooth Criminal” pali milijuni na YouTubeu, zatim Ellen Degeneres koja ih je pozvala u svoj TV show, a potom i veliki Elton John, s kojim su trenutno na turneji. Zadnji im je “ulov” George Michael, s kojim su svirali na privatnoj zabavi sir Eltona Johna.
– Ma sve su to zapravo normalni ljudi. Veliki glazbenici ne kompliciraju previše i zato nam je važno to što oni pokazuju da cijene naš rad. Kakva ti pohvala više treba nakon što su Gunsi našu obradu njihovog hita “Welcome to the Jungle” stavili na svoju službenu web stranicu? Tako je i na koncertima – ekipa je O.K., svi su profesionalni i odlično nas prihvaćaju. Ali svi ovi snobovi koji se motaju oko njih i nisu nešto. Svaki će doći s plastičnom manekenkom pod rukom, ali ne znajući o čemu se tu glazbeno radi, priča Stjepan Hauser.
U putovnici nema mjesta
Uhvatili smo ga u Zagrebu u srijedu, doslovce u letu. Morao se vratiti na samo jedan dan kako bi po hitnom postupku dobio novu putovnicu. U dotadašnjoj, naime, više nije bilo mjesta ni za jedan jedini pečat. I dok spominje gradove koje su obišli otkako je počeo njihov svjetski uzlet, kao i one koji ih tek čekaju ovog ljeta na američkom dijelu turneje s Eltonom Johnom, ali i tijekom kolovoza kada će sami gostovati na brojnim festivalima i u TV emisijama – itinerer uključuje Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Novi Zeland – pitamo ga kako uopće zna u kojem se gradu koje jutro probudi:
– Nemam pojma! Svi su hoteli isti. Na sreću organizacija im je sjajna. Strpaju me u autobus, odvezu na koncert i vrate gdje treba.
I to ludilo koje sada vlada oko njih, dok Stjepan kuka kako se ovog ljeta neće ni jednom okupati, a mi ga tješimo kako će se u Australiji kupati dok nas zezne zima, vraća nas ne početak njihove priče. Zašto su i kako dva školovana klasičara, sa već izgrađenim koncertnim turnejama, poželjeli nešto sasvim drukčije?
– Naš osnovni motiv je bio violončelo. On zaista može sve i htjeli smo da to čuje i šira publika. Mi u sebi imamo i tu rockersku energiju, a ima je i violončelo.
Na sve šale o rockerskom “seks & drugs” životu Hauser odmahuje rukom i zeza se da oko Eltona Johna baš i nema žena, a back vokali iako slabijeg spola imaju brkove, te razgovor vraća na glazbu:
– Mi ne radimo i nikada nećemo raditi klasičan cross over. Ne pristajemo na smeće! Do sada su se takve obrade radile tako da je netko uzeo neku klasičnu glazbu i ponudio je u pop obradi. Mi idemo drugim putem, dokazujemo da se dobra rock i pop glazba može svirati kao klasika – samo sa dva violončela, kaže i najavljuje da će na sljedećim CD-u svojim čelima dodati pedale i tako stvoriti još bogatiju zvučnu sliku.
A kako on i Luka Šulić rade zajedno, kako biraju pjesme?
– Mi se jako dobro poznajemo, već desetak godina, bliski smo i generacijski i po glazbenom senzibilitetu. Kada smo radili ovaj prvi CD bili smo limitirani vremenom. Iz Sonyja su inzistirali da sve bude vrlo brzo gotovo i zato smo išli onim najlogičnijim putem; birali smo pjesme koje će najbolje pristajati uz čelo, objašnjava. Na pohvalu da su na CD-u izuzetno uspješno izbalansirali velike rock hitove poput onog koji ih je proslavio s baladama kaže:
– U tome i jest poanta. U takvom rasponu glazbe najbolje dolazi do izražaja naš instrument.
Ovih dana izlazi i njegov CD koji je radio u suradnji s Damirom Urbanom, a za tu suradnju kaže:
– Nas smo dvojica jednostavno “kliknuli”. Prije dvije godine stavili su nas zajedno na scenu u nekom božićnom koncertu i to je bilo to. I za ovaj CD smo pjesme birali prvenstveno prema onom što najbolje ide uz čelo. Urban, tako i tako može pjevati baš sve.
Čela od karbona
Na Koncertu za Japan u Lisinskom svirao je i klasiku i obradu i zato pitamo što sprema za koncert u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara:
– Tamo sviramo klasiku, uz orkestar, ali ono što je jako atraktivno, poput Vivaldijeva Koncerta za orkestar i dva čela. No, naravno, za bis ćemo svirati i nešto od obrada.
A zašto mijenjaju violončela na kojima sviraju?
– Drveni violončelo bi na obradama razbili. On to ne može izdržati. Taj dio sviramo na instrumentima koji su izrađeni od karbona – objašnjava.
Boji li se da će u tom ludilu i groznici koja ga sada trese izgubiti karijeru klasičara?
– Nema šanse – odgovara Hauser. – Obojica smo ozbiljni ljudi.
I samom mu je to smiješno, pa se brzo ispravlja:
– Dobro, ozbiljni glazbenici. Naš je ukus i stil formiran i tu nema više nekih iznenađenja, a ni ovaj repertoar ne možemo uspješno svirati ako zanemarimo klasiku, tehniku, vježbe...
Pa kada stigne vježbati?
– Noću, u hotelima, nakon koncerta. Sve se stigne ako imaš čvrstu volju i znaš što i zašto radiš – kaže.
I na samom kraju razgovora, nakon što je otrpio fotografiranje na užarenom zagrebačkom asfaltu, moli nas da izbacimo gluposti koje je rekao:
– Kažu mi da sam bahat u intervjuima, a ja samo ponekad lupetam.
Vjerujte, nije bahat. Bahati su oni koji se ne mogu pohvaliti sa stotinkom onog što je on već napravio, a ipak su puni samohvale.
Momci se furaju na blitz-krig.Ni ta svijeća neće još dugo gorjeti.Kao i Bregovićev orkestar za sprovode.