Espi Tomičić dobio je treću nagradu Marin Držić na natječaju Ministarstva kulture, i to za dramu #OSTAVLJAMVAMKODOVEIHVALAZA PRIJATELJSTVO ILI #BITĆESVEOKEJ. Žiri u kojem su bili Branka Cvitković, Nenni Delmestre i Sanja Nikčević ocijenio je da je ova drama “hrabar i uspio pokušaj detektiranja nekih od najizraženijih neuralgičnih točaka društva u kojemu su mikroodnosi u obitelji znak vremena u kojem živimo”. Espi Tomičić (16. 7. 1995.) upisuje dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2015. godine. U veljači je u ZeKaeMu održano koncertno čitanje njegove drame “Your Love Is King” u sklopu mentorsko-laboratorijskog rada s mladim piscima. Mentor Espiju Tomičiću je Tomislav Zajec. Espi Tomičić već je surađivao sa ZeKaeMom (predstava “Ljudski glas”). U javnosti je ostao zapamćen i performerski protest kada su 2016. godine Espi i studentica ADU Dorotea Šušek razapeli kamperski šator ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta tražeći efikasniju i socijalno pravednu raspodjelu državnih stipendija.
Dobili ste treću nagradu Marina Držića na natječaju Ministarstva kulture. Je li vam to prva nagrada u životu?
Dramski tekst “Your Love Is King” pobijedio je na ovogodišnjem natječaju drame.hr za adaptaciju dramskog teksta u filmski scenarij, a na istom portalu dramski tekst “Ne zaboravi pokriti stopala” 2019. godine osvojio je prijevod. Isti tekst ove godine izabran je kao jedan od tri s najviše glasova na Eurodramovu natječaju za originalna dramska djela.
Tema vaše nagrađene drame na Držiću je teška, samoubojstvo četrnaestogodišnjaka. Mislite li da je tema samoubojstva, a naročito maloljetničkog još uvijek tabu-tema u našem društvu?
Ne bih rekao da je tabu, ali riječ je o osobama za koje su i dalje primarno odgovorni najuži članovi obitelji/zajednice u kojoj osoba jest, ali i institucije u kojima se osoba nalazi/školuje, pa svaki takav čin nije odraz samo djetetova stanja nego posljedica (ne)rada istih tih institucija i nedovoljne primarne skrbi. Naravno, ne govorim da su osobe koje počine samoubojstvo same odgovorne i da ih sustav nije izigrao, ali kad se radi o maloljetnom djetetu, svakako najveću odgovornost tu imaju obitelj i odgojno-obrazovne ustanove.
Nagrada Držić, osim priličnog novčanog iznosa, donosi i mogućnost izvedbe drame u nekom kazalištu. Kada biste mogli birati, koje biste kazalište i kojeg redatelja odabrali za svoju dramu?
Nisam siguran, ZeKaeM mi se uvijek nameće kao neka skrivena želja i kazalište u kojem bih volio raditi i stvarati jednog dana, ali sklon sam i alternativnoj sceni koja nudi nešto više slobode i koja, čini mi se, stavlja veći fokus na sam proces. U kazalištu mi je najbitniji kolektivni rad pa su empatija i interes (u ovom slučaju za depresiju kod maloljetnika) dobra početna točka zajedničkog rada i promišljanja.
Jedna članica žirija za nagradu Držić na društvenim mrežama iznijela je izdvojeno mišljenje o ovogodišnjim nagradama. Je li vas to iznenadilo?
Nije me iznenadilo, ali svakako se radi o neprofesionalnom činu kojim dotična, kao članica žirija, umanjuje nagradu i propitkuje načine rada i ocjenjivanja onoga u čemu je i sama sudjelovala. Špekulacije na Facebook profilu i prozivke kolega na društvenim mrežama, a u kontekstu natječaja Ministarstva kulture koji je na visoko institucionalnoj razini, smiješne su i tužne u isto vrijeme. Koristeći privatni profil za prozivanje nagrađenih autora i nekritično sagledavanje njihovih tekstova, iz pozicije osobe koja iz je žirirala, u najmanju je ruku odraz društva u kojem živimo i otvara pitanje profesionalnosti i kompetentnosti ljudi koji sjede u žirijima i na drugim pozicijama u državi.
Vi ste među mladim ljudima koji su u ovim doista nezapamćenim vremenima pokrenuli akciju pomoći starijim ljudima. Ide li ova akcija u dobrom smjeru?
Ide. To je građanska inicijativa koju su inicirali studenti i studentice ADU i zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kojoj su se zatim priključili građani i građanke koji su spremni pomoći i izdvajaju svoje vrijeme i trud. Trenutačno, osim kupnje namirnica i lijekova, opskrbljujemo i stotinjak ljudi hranom iz pučkih kuhinja. Broj ljudi koji su u potrebi povećava se ili postaju vidljiviji, a tome je sigurno pridonio i potres u Zagrebu. Svi kojima je potrebna pomoć mogu nam se obratiti na 0800900890.
Kultura je u krizi jer je u puno slučajeva osuđena na prekarnost i virtualnost. Bojite li se vi za svoju budućnost?
Naravno, ali mislim da je to strah koji dijelim s čitavim društvom. Živimo u svijetu gdje je eksploatacija radnika i radnica svakodnevica, ugovori su nesigurni i živi se od projekta do projekta ili od plaće do plaće. Moja generacija, čini mi se, nije ni osjećala egzistencijalnu sigurnost u budućnost, a ova situacija s virusom u kojoj se nalazi cijeli svijet svakako će naš izlazak na tržište rada učiniti težim i nesigurnijim.
Glazba ,drustvo i opijati jako utjecu na mlade ,i naravno obiteljska crta , zato ako netko u obitelji pocini samoubojstvo potrebna je velika zrtva da se iz obiteljskog stabla izbrise takav dogadaj , na neki nacin crta samoubojstva se generacijama prenosi , a dobro je cak i susjeda ili poznanika prikazat u molitvama ,zbog njegove duse i vlastitog zdravlja