Jedan telefonski poziv i jedno putovanje, od vrha do dna Italije. Putovanje vlakom, jer avioni su u to preduskrsno doba rasprodani... Putovanje dugo tisuću i petsto kilometara ovdje je taman dovoljno da se pred čitateljem rastvori priča koja je povijest jedne zemlje, jedne pokrajine, jedne obitelji, ali i život dviju žena – majke i kćeri.
“Eva spava” Francesce Melandri (Fraktura, urednica Iva Karabaić, prijevod Ana Badurina, 149 kuna) sjajan je roman, duboko realističan i nadasve potresan. Roman o malenom djeliću svijeta, visoko na padini Alpa, svijeta na razmeđi dvije zemlje i dva naroda, vrletima u kojima vlada siromaštvo, koje iznenada zamijene blagodati turizma. Nije to bitno nova ni bitno drugačija priča. Slične su joj mnoge, o skućenom konzervativizmu koji rađa nasilje i odbacuje sve koji su drugačije, te u najteže tragedije vodi one koji su sasvim nevini. No ovo je ipak drugačija priča, posebno dobro napisana, pomno ugođenih emocija.
Autorica zapravo vješto isprepliće ono općedruštveno s onim duboku intimnim i ljudskim. Naslovna junakinja, njena sudbina, baš kao i život njezine majke, na okupu drže nekoliko različitih rakursa. Dionice priče kazuje Eva, a druge likovi koji su tek naoko sporedni.
Rezultat je moćno žensko štivo koje staje uz bok trenutačno najjačoj talijanskoj autorici i njezinu razotkrivanju Italije. Stoga svi koji su zavoljeli Elenu Ferrante, koja je svjetsku slavu stekla serijalom poznatim pod zajedničkim imenom “Genijalna prijateljica”, voljet će i ovaj roman. Pa iako ove autorice dijeli više od dvadeset godina (Ferrante je rođena 1943., a Melandri 1964. godine), Italija o kojoj one pišu sasvim je nepoznata i nema baš nikakve veze s onom o kakvoj smo čitali kod velikih talijanskih pisaca, od Alberta Moravije naovamo. I baš zato je uvid u tu njihovu, tako žensku i namjerno žrtvovanu Italiju, toliko uzbudljiv.
