Obogaćuje li popularna "Močvara" kulturni život Zagreba? Nudi li ona uglavnom jugoslavenske filmove, a obilazi hrvatske? Je li "Močvara", klub Udruženja za razvoj kulture koji je nedavno proslavio dvije godine useljenja u derutnu zgradu bivše tvornice pumpi Jedinstvo na obali rijeke Save, doista klub slučaj? Imaju li naime neki članovi Odbora za predstavke i pritužbe gradske Skupštine pravo na iskrenu zabrinutost zbog mladih koji navodno na pogrešan način odrastaju u takvom klubu, kako su se upravo oglasili novim paketom zabrinutosti iza koje nema stvarnih argumenata?
I samo letimičan pogled u šarene i iscrpne internetske stranice "Močvare" mogu posvjedočiti da je riječ o britkom, angažiranom, na mahove i polemičnom klubu bez kojeg bi kulturna scena metropole bila bitno osiromašena. Sami "urkovci" reklamiraju se kao klub koji nudi rijetke filmove, nebulozne kazališne predstave, bolesne koncerte i ćudljivu glazbu. Tu i tamo, priznaju, uleti i pokoj crtić.
Na stotine programa
Povijest URK-a nije od jučer. Nevladina organizacija je prve četiri godine, od 1995, u unajmljenim prostorima organizirala koncerte stotinjak domaćih i stranih bendova. Okupljala je rokere, bajkere, metalce, pankere, džezere... Dakle sve one koji nisu mogli unajmiti ni HNK ni hotel Intercontinetal ni kazalište Kerempuh za svoju publiku. Neko su se vrijeme urbani "urkovci" zadržali u Rupi na Filozofskom fakultetu, pa su na samo pola godine uselili u nekadašnji diskont pića u Runjaninovoj ulici, uz Botanički vrt. Iz tog su prostora otišli uz tulum organiziran na Noć vještica.
Hadezeovska gradska vlast dala im je šansu i poslala ih koji kilometar južnije, do kulturno potpuno neiskorištene i neosviještene obale Save. Uz malo gradskog novca i puno udarničkog rada za društveno dobro, "urkovci" su svečano otvorili "Močvaru" u tvornici koja je godinama služila kazalištima za pohranu starog inventara, kostima, scenografije.
Od tog 24. ožujka 2000. godine do danas u "Močvari" je održano na stotine koncerata, performancea, kazališnih predstava, filmskih projekcija, poetskih susreta, pa i izložaba, tribina, predavanja. U "Močvari" je pala i krv. Nasilnici su napali miroljubivu publiku koja je gledala nevini, sjetni slovenski dokumentarac o jugoslavenskom nogometašu Milku Đurovskom. Na pitanje zašto nitko nije snimio film o nekom hrvatskom nogometašu, odgovor nikako ne može dati "Močvara" koja u Zagrebu zapravo glumi Kinoteku.
Bez turbo folka
Tako je "Močvara" prikazivala filmove Kubricka, Jarmuscha, Fritza Langa, Larsa von Triera, ali i Leni Riefenstahl, kao i djela Makavejeva, Gorana Markovića i Srđana Dragojevića. U "Močvari" ste mogli vidjeti i Kusturičine filmove "Underground" i "Crna mačka, beli mačor" koje su Slovenci gledali u Cankarevu domu!?
U "Močvari" je glumio Zijah Sokolović, tamo su pjevale Dunja Knebl, Tamara Obrovac i Jasna Bilušić i svirali Darko Rundek, Arsen i Matija Dedić, Boris Leiner, Saša Nestorović, Krunoslav Levačić... Nedavno su se u "Močvari" stihovima oglasili i "penovci" te majstor stripa Dubravko Mataković. Daleko je najviše "Močvarinih" izvođača, ako je to uopće bitno, iz Hrvatske, a slijede SAD i Slovenija.
U "Močvari" se sasvim sigurno ne stvara turbo-folk kultura koja je i bez uvoza iz Srbije zapljusnula Hrvatsku predvođena upravo vrlim Hrvatima koji nose lančić oko vrata i voze ručno izrađene limuzine vrijedne 100.000 eura. A kome onda i zašto smeta urbana "Močvara", danas jedina kulturna institucija u Zagrebu koja se spustila na obale Save i - uspjela?!
Denis Derk
