Hvaljeni hrvatski pjesnik Marko Pogačar, rođen u Splitu 1984., u Zagrebu je predstavio svoju petu zbirku poezije “Zemlja Zemlja”. Knjigu mu je objavila zaprešićka Fraktura, a od objavljivanja prošle zbirke poezije nazvane “Crna pokrajina” prošlo je više od četiri godine. Zašto je taj plodni pjesnik, ali i prozaik, esejist i prevoditelj s objavom nove zbirke čekao pune četiri godine?
Bubnjar post-punk benda
– Nije u pitanju bilo čekanje s objavom u smislu nekog strateškog planiranja. Toliko mi je, neke četiri godine, trebalo da napišem knjigu kojom sam bio zadovoljan i koja je točno onakva kakva sam mislio da treba biti. Nije dobro požurivati knjige, ionako ih je puno previše – kaže Pogačar, koji je urednik u VBZ-u, antologičar, bubnjar u post-punk bendu Death Disco, književni kritičar, a odnedavno i predsjednik Goranova proljeća koje je sinoć počelo pjesničkim programom u polukružnoj dvorani Teatra ITD. Pogačar već nekoliko godina organizira nastupe stranih pjesnika u sklopu Goranova proljeća pomoću projekta Versopolis. Kako će mjesto predsjednika najuglednije hrvatske pjesničke manifestacije, koja je iznimno žilava unatoč svim poteškoćama, uskladiti s brojnim domaćim i međunarodnim autorskim projektima?
– Nema se tu pretjerano što usklađivati. Programski vodim Goranovo proljeće već više godina, a sada kada se Ivica Prtenjača povukao, nakon što je volontirao u odboru dobrih desetak godina, mene je snašlo da preuzmem i taj dio poprilično napornog volonterskog rada. Volimo to što radimo, iako je poprilično suludo producirati manifestaciju takvog opsega volonterski. Čovjek se iscrpi, i nakon nekoliko godina počne baviti nečim drugim, prije svega vlastitim životom i radom, i onda sve morate postavljati praktički ispočetka. Sad je moj red da stavim glavu na panj. Ali, čini se da se upravo na tome, stavljanju nečije glave na panj dok vam to naprosto ne dosadi, glava ne otpadne ili je (zlo)namjernik ne otfikari, temelji manje-više sva kulturna politika u našoj zemlji – kaže Pogačar koji je i jedan od najprevođenijih naših pjesnika.
Temelj naše kulturne politike
Pjesme su mu prevedene na tridesetak jezika, sudjelovao je na brojnim stranim pjesničkim festivalima. Dobio je i nagrade “Edo Budiša” za zbirku priča i “Zvane Črnja” za zbirku eseja, a bio je i stipendist brojnih stranih zaklada što mu je omogućilo odličan uvid u književne prakse stranih zemalja i kontakte s brojnim stranim piscima i izdavačima.
