Kako svi tvrde da je poezija u krizi, da je nitko ne čita i da (više) ne uživa društveni ugled, pjesnička manifestacija Goranovo proljeće 21. ožujka će na rođendan Ivana Gorana Kovačića proslaviti punih pedeset godina postojanja. A ove 2013. godine najdugovječnije i najvažnije pjesničko događanje u Hrvatskoj koje je nekada imalo i svejugoslavenski karakter obilježava još dva važna jubileja: sto godina od rođenja pjesnika i partizana Ivana Gorana Kovačića i sedamdeset godina od njegove tragične smrti u Drugom svjetskom ratu. Stoga smo predsjednika Goranova proljeća, pjesnika i prozaika, ali i omiljenog promotora čitanja i književnosti Ivicu Prtenjaču pitali hoće li ove jubilarne godine program Goranova proljeća biti još bogatiji nego inače.
Dolazi i tomaž šalamun
– Program će biti bogat, započet ćemo ga svečanošću otvorenja u zagrebačkom Vip klubu, čitanjima pjesnika, potom otići u Lukovdol na dodjelu nagrada i zatim u Rijeku gdje ćemo imati tri čitanja. Sudjelovat će četrdesetak pjesnika, što domaćih što stranih. Primjerice, dolaze Tomaž Šalamun, Ana Ristović i mnogi drugi, ali ove godine ćemo se plaketama zahvalnosti odužiti i osnivačima Goranova proljeća Marku Damjanoviću, Voji Šiljku i Anti Bekiću – kaže Prtenjača.
U polustoljetnoj povijesti Goranova proljeća koje je u mali i ljupki Lukovdol dovodilo pjesnike kao što su Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Golob, Desanka Maksimović, Vesna Parun, Oskar Davičo, Dane Zajc, Jure Kaštelan, Josip Slamnig, Mateja Matevski, Slavko Mihalić, Arsen Dedić, Petar Gudelj..., svojevrsna kriza desila se početkom devedesetih godina kada je ime autora poeme \"Jame\" Ivana Gorana Kovačića mnogima bilo sporno iz političkih i ideoloških razloga. Tada se, i to dosta žestoko, tražila i promjena imena te pjesničke manifestacije, a nešto slično ponovilo se zapravo i ovih tjedana kada je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić oštro kritizirao jednu Goranovu pjesmu, a onda i cijelu manifestaciju. Promjenu imena početkom devedesetih zapravo je spriječio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nakon što su kod njega intervenirali neki utjecajni intelektualci sa zagrebačkog sveučilišta čije Studentsko kulturno-umjetničko društvo s Goranovim imenom organizira okupljanje pjesnika. A da li je danas, u 21. stoljeću, Goranovo ime sigurno i u sigurnim rukama?, pitamo Prtenjaču.
– Goranov vijenac s ponosom su primili i nose ga razni hrvatski pjesnici, vjerujem da će tako biti i nadalje. Što se tiče tih stavova, oni svakako ne pripadaju ni zdravom razumu ni kršćanskom duhu, zato i nisu zanimljivi za komentar. Goran je u sigurnim rukama, nas trojica u Odboru, Marko Pogačar, Branislav Oblučar i ja, lako se dogovaramo i marljivo volontiramo na tim funkcijama, u tome nas vodi ljubav prema poeziji, želja da ona u Hrvatskoj postoji, da ima svoj dignitet i razinu – uvjeren je Prtenjača i nastavlja:
– Goranovo proljeće ključna je manifestacija na kojoj se vrednuje, objavljuje, čita i promovira hrvatsko pjesništvo. Možete li zamisliti neku zemlju bez poezije, recimo neku u koju se često ugledamo, Njemačku primjerice? U tom smislu i Goranovo proljeće ima važnu ulogu, bavi se očuvanjem društvenog smisla, bavi se pravom hrvatskog pjesništva na postojanje.
Ovih se mjeseci konačno uvodi pravo javne posudbe knjiga u javnim knjižnicama i u hrvatsku praksu. Pitamo Prtenjaču kakvi su podaci o posuđivanju poezije u knjižnicama, tj. hoće li i pjesnici uopće biti uključeni u raspodjelu tih 1,4 milijuna kuna koliko je Ministarstvo kulture odnosno Pravilnik Društva hrvatskih književnika namijenio piscima, prevoditeljima i ilustratorima?
– Nisu to spektakularni podaci, i ne trebaju biti, a što se tiče raspodjele novca od posudbe, vjerujem da bi pjesnicima više značila bolja prisutnost u javnim knjižnicama, možda tematski programi za poeziju i slično, a svime ćemo se time i mi u Goranovu proljeću baviti. Zar ne bi bila zgodna tribina s imenom: Kako čitati poeziju – kaže Prtenjača koji nije pobornik izdavačkih i književničkih kuknjava, premda ima i dugogodišnju radnu praksu iz dvije izdavačke kuće.
– Ništa od kuknjave nema, obično kukaju oni koji u kulturi okreću novac i rješavaju svoja statusna i slična pitanja. Nadam se da će se novac bolje raspoređivati, da će se obnoviti entuzijazam za kulturu, poeziju kakav smo nekad imali te da će se kultura, a ne nešto drugo, promovirati kao nacionalna vrijednost – ističe Prtenjača, koji je na mjestu predsjednika Goranova proljeća zamijenio Branka Čegeca.
Nagrada branku čegecu
A baš je pjesnik, esejist i izdavač Branko Čegec godinama vodio Goranovo proljeće, nastavljajući rad Slavka Mihalića. A ove će godine 21. ožujka baš Čegec primiti Goranov vijenac, impresivni rad akademskog kipara Vojina Bakića, u Društvenom domu u Lukovdolu, i to na svečanosti na kojoj će nastupiti jedan od laureata Goranova proljeća te jedan od najprodavanijih pjesnika u povijesti hrvatske književnosti Arsen Dedić. A da je Goranov vijenac poezije doista prestižna nagrada, svjedoči i činjenica da je popularni sarajevski pjesnik Izet Sarajlić iznimno žalio što nikada nije uvršten među nagrađene. Mala afera izbila je i 1999. godine kada je ocjenivačka komisija s punim opravdanjem Goranov vijenac dodijelila uglednom hrvatskom pjesniku i dramatičaru s pariškom adresom, egzilantu Radovanu Ivšiću, no on je dvosmislenim tekstom, potpuno u duhu nadrealizma, zbunio žiri pa je vijencem te godine ipak ovjenčan Zvonimir Mrkonjić. I dok se Goranov vijenac kao nagrada za cjelokupni pjesnički prinos dodjeljuje od 1971. godine, nagrada Goran za mlade pjesnike koji još nemaju prvu zbirku dodjeljuje se od 1977. godine. Ovogodišnji je laureat Stipe Odak, a da je žiri dobro pogodio dodjeljujući tu nagradu svjedoči i popis nagrađenih među kojima su i važna imena hrvatskog pjesništva poput Anke Žagar, Branka Čegeca, Miljenka Jergovića, Lidije Bajuk, Krešimira Bagića, Miroslava Kirina, Tomislava Domovića, Ivana Hercega, Tomice Bajsića, Ane Brnardić, Dorte Jagić, Ivane Bodrožić...
