Povodom 129. godišnjice rođenja Joze Kljakovića u prostoru Memorijalne zbirke Joze Kljakovića dana 9. ožujka u 19 sati održao se prigodni program „Kljaković priča“.
Mnogobrojna publika iz kulturnog i umjetničkog svijeta iz kojeg izdvajamo unuku Joze Kljakovića, gospođu Teodoru Kljaković Bakota uživala je u izvedbi monologa „Između dva rata, iz autobiografske knjige 'U suvremenom kaosu'".
Monolog je izveo mladi glumac Vedran Vitez, tekst je prilagodila redateljica Rebecca Agić (KNAP) prema izboru kustosice Lidije Fištrek.
Knjiga "U suvremenom kaosu" je 1952. godine izdana u Buenos Airesu u nakladi autorovih prijatelja a u Hrvatskoj je objavljena 1992. u nakladi Matice Hrvatske. Riječ je o autobiografskoj prozi slikara, karikaturista, ilustratora i pisca Joze Kljakovića (1889-1969), jednog od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika prošloga stoljeća, a također i izvrsna pisca slojevita i osebujna karakatera koji bez ustručavanja govori o vlastitoj ljudskoj nesavršenosti i o bijedi emigrantskoga života.
Kljakovićeva sudbina višestruko je zanimljiva u kontekstu moralnih, političkih i ideoloških mijena što su ih hrvatski intelektualci prolazili tijekom 20. stoljeća suočeni s jednostavnom istinom da je njihova vlastita sudbina neodvojiva od udesa čitava hrvatskoga naroda i povijesnih silnica koje vladaju čovječanstvom. Može li se i u teškim i opasnim vremenima ostati čovjekom, o tome Kljaković svjedoči na primjeru vlastite sudbine i sudbine ljudi koje je neposredno poznavao a koji su imali moć da odlučuju o tuđim životima.
Na projektu su surađivali Romina Bengez (Udruga Nova stranica Zagreb) i Zdenka Mihelj.
Program je završio bogatim domjenkom te uživanju u likovnim djelima samog autora.
Kljaković se je dokazao svojim poštenim karakterom, ali i kao umjetnik. Bio je i profesor na likovnoj akademiji. Takvi ljudi se rijetko sreću, pitam se zašto se češće ne spominje. Kao mlad počeo je kao zaljubljenik u ideju jugoslavenstva (originalni Hrvat), da bi se za 2 god. života u Srbiji "otrijeznio" i ohladio od te ideje. Uglavnom ga nisu trpjeli kako u ustaškoj Hrvatskoj, tako niti u partizanskoj Jugoslaviji. Od jednih i od drugih je morao spašavati živu glavu. Trebao bi biti moralan i stručni uzor prvenstveno kadrovima na likovnoj akademiji, a onda i nama ostalima.