Tajming je bio odličan. Neposredno prije ljetnih praznika Školska knjiga je u knjižare poslala prvi nastavak sage o Oksi Pollock, roman “Nevidljivi svijet”, autorica Anne Plichota i Cendrine Wolf (prijevod Nataša Medved, 119 kuna). Knjigu je pratila nevjerojatna promotivna kampanja, koja je uključivala veleplakate, ali i promociju na Cvjetnom trgu gdje su prvim kupcima dijeljene na dar kravate kakve Oksa nosi kao dio školske uniforme. No, na samom početku kampanje malo je tko znao tko je Oksa Pollock, iako je naslovnica knjige otkrivala da je riječ o još jednom u nizu hitova za mladu čitalačku publiku čiji je prvenstveni cilj s trona nedodirljive popularnosti srušiti Harryja Pottera.
Mnogo toga u Oksi zapravo je odgovor na lik koji je svojoj autorici donio svjetsku slavu i basnoslovno bogatstvo, ali i osvojio djecu širom svijeta. Oksa je djevojčica i, iako to ne zna do trinaeste godine, potječe iz čarobnog paralelnog svijeta koji postoji negdje na planetu Zemlji i iz kojeg su njezini preci morali pobjeći zbog zlih izdajnika koji žele svu moć.
Ona može mnogo toga – vatrene kugle koje ispaljuje iz ruku i hodanje po stropovima tek su manji dio svega toga – a okružuje je neobična obitelj i još neobičnija stvorenja koja potječu iz tog čarobnog, izgubljenog svijeta. No opasnost prijeti svima, a Oksin je zadatak da ih sve spasi, ali i vrati se u taj čarobni svijet. I baš poput Harryja, i ona ima vjerne prijatelje, a sudeći po prvoj knjizi, slijedi i priča o prvoj ljubavi, odrastanju...
“Prohodnost” knjige nije jednostavna kao u Potteru, stil je lošiji, a autorice se trude oko edukativnih trenutaka pa će tako mladi čitatelji naučiti, primjerice, nešto o gulagu u Sovjetskom Savezu. Glavnina pozornosti ipak je vezana uz čarolije i svojevrsni trilerski zaplet na temu: tko je tko, tko saveznik, a tko neprijatelj te podosta maštovite opise neobičnih moći neobičnih bića. Najkraće rečeno: netko kao da je sabrao sve dječje maštarije (da mi je biti nevidljiv, šetati po stropu, špijunirati omražene profesore... ) i razdijelio ih kao špil karata, pri čemu je Oksa, spasiteljica svijeta, dobila sve što bi joj moglo zatrebati. Klincima će knjiga vjerojatno biti zabavna, iako joj nedostaje onaj šarmantni stil koji je svakako pridonio slavi Harryja Pottera.
Ovo je u konačnici još jedan u nizu pokušaja da se mladi “navuku” na knjigu uz pomoć čarolije. No poznata formula teško da može upaliti dva puta, iako knjigu prati i vijest da su već otkupljena prava za prvu filmsku ekranizaciju, što je i izazvalo poteromaniju. Pravo je pitanje ipak čitalački interes djece i mladih. Može li ih nakon malog čarobnjaka, ali i svijeta vampira i vukodlaka, privući djevojčica čarobnih moći? Ili sasvim doslovno: kako je nestao svijet u kojem su djeca obožavala čitati pustolovine Toma Sawyera ili Pere Kvržice? A ako u svijetu interneta i tehnologije u kojem danas žive klinci ti likovi našeg djetinjstva više nisu opcija, tada bi mladim čitateljima ipak trebalo ponuditi više od pukog preslagivanja već poznatih šablona.
Bez obzira na jezivo nepostojanje kvalitete u ovakvim knjigama, ipak mislim da je bolje da klinci čitaju bilo što, nego ništa, kako je nažalost danas većinom slučaj.