Glumac i glumica sjede na sceni za jednim stolom. Čitaju pisma. Prepuno kazalište sluša ih bez daha, dobro pazeći da im ne bi koja riječ promakla. To su “Ljubavna pisma” američkog dramatičara A. R. Gurneya, koje sada u KNAP-u, u produkciji Planet Arta, izvode Slavica Knežević i Marko Torjanac, koji su predstavu režirali i za nju adaptirali tekst, koji je Marko Torjanac i preveo.
Dokazao je Torjanac i ovim tekstom savršen “nos” za nove naslove, jer ova ljubavna melodrama, koja prema uputama samog autora ne traži doslovno ništa od kazališne opreme, najizvođenija je kazališna ljubavna priča na svijetu od 1988., kada je praizvedena na Broadwayu i kada je autor bio nominiran za Pulitzera.
Priča je to o dvoje ljudi koji ljubav rođenu u djetinjstvu kroz pisma njeguju sve do njezine smrti, smrti zbog koje se diskretno brišu suze u mraku kazališta. No ima tu i mnogo smijeha, a onaj najtopliji izazivaju dječja pisma, u kojima je autor pogodio naivnost i nevinost desetogodišnjaka. No ta se nevinost brzo gubi pred životom, Andy postaje pravnik, a zatim i uspješan političar, a Melissa od privilegirane male bogatašice izrasta u umjetnicu rastrganu demonima samoće, depresije, ovisnosti...
Ipak, bilo bi krajnje nepošteno reći da je za hrvatski uspjeh “Ljubavnih pisama” najzaslužniji odličan tekst. Bez odličnih glumaca na sceni on bi izgubio pola svoje draži. Slavica Knežević ovdje je imala mnogo teži posao, njezin lik od zaigrane klinke sklone nestašnostima izrasta u ženu koja nikada nije uspjela preboljeti hladnoću djetinjstva provedenog u bogatstvu, ali bez i mrvice roditeljske ljubavi. Izraziti sve te emocije i nijansirati ih precizno posao je zaista za velike glumice, a Slavica ovdje odlično nastavlja niz svjetskih diva poput Kathleen Turner ili Sigourney Weaver... Lik Andyja zapravo je pravocrtan, iz obiteljskog okružja on kreće na put koji je zacrtao njegov otac, ali upravo njegov naoko miran oproštaj s Melissom, iza kojeg je krije slom, tjera suze na oči.
