Nakon što ju je motivski djelomice već iskoristio u priči "Pošast" iz zbirke "Pukotine & druge priče", Ivo Brešan ustoličio je šibensku prvostolnicu u glavnu "junakinju" novoga romana "Katedrala" (Naklada Ljevak, ur. N. Tomašević).
Svake godine isporučujući po jedan u pravilu opsežan, kompozicijski složen, likovima prebogat, književno minuciozan i misaono pregnantan roman, koji se poput kamenčića u mozaiku uklopi u poetološki program zasnovan na dokazivanju kauzalne veze između zbivanja u prošlosti i sadašnjosti (u SF pokušajima čak i u budućnosti), autor i "Katedralu" gradi na toj idejnoj i narativnoj matrici.
Ispreda priču o stoljetnom podizanju katedrale, ali cilj mu naravno nije puka dokumentaristička ili historiografska rekonstrukcija burnoga dijela šibenske (dalmatinske, hrvatske) povijesti 15. st. Priču o građenju "velebnog crkvenog zdanja kojem u ljepoti u svijetu nema ravna" zapravo "piše" narator i glavni junak romana, zagrebački profesor latinskog jezika koji s kraćim prekidima od 1990. do 2006. (dakle, u još jednom dramatičnom odsječku hrvatske povijesti-suvremenosti) boravi u Šibeniku i za tamošnji muzej rekonstruira tekst fragmentarno sačuvanog drevnog zapisa a onda kreće i u vlastitu literarnu rekonstrukciju cijeloga razdoblja.
To je vješto odabran narativni poticaj za slojevitu romanesknu konstrukciju u kojoj se poglavlja o prošlim događajima pravilno smjenjuju s onima o profesorovoj sadašnjoj sudbini. Svako je efektno povezano rečenicom koja počinje u jednom a završava u drugom poglavlju, ali još više od te formalne poveznice na okupu ih drže temeljne autorove nakane: prvo, da problematizira odnos sna i jave, fikcije i stvarnosti, historiografske i književne istine; drugo, da pokaže kako se negdašnja kreativnost i individualitet sad bespovratno promeću u svoju suprotnost ("Postajemo obična grla koja se, poput stoke, obilježavaju nacionalnim ili ideološkim žigom").
Unatoč povremenom neprikrivenom moraliziranju i izravnom dociranju, čega se angažirani Brešan teško oslobađao i u prethodnim djelima, "Katedrala" pripada uspješnijim izdancima njegovih povijesno-alegorijskih proza s elementima fantastike u kojima autor propituje naše nekad i naše danas.
