Gledao nas je uvijek malo ispod oka, pronicljivo, proučavajući sve oblike oko sebe, a pogotovo one muzičke, za koje je bio ovlašteni stručnjak i predavač na Muzičkoj akademiji. Od 1990. bio je redoviti profesor s vlastitom kompozitorskom klasom iz koje su izašli profinjeni umjetnici kao što su Olja Jelaska, Ante Knešaurek ili, najmlađi Tomislav Oliver.
Bilo je u tom pronicljivom pogledu i podozrivosti, osobito prema svim vrstama brzometnih i eksplozivnih senzacija i senzacionalizama kakve je današnje vrijeme naplavilo i u svijet ozbiljne umjetnosti kao što je klasična glazba. Njegov odgovor na sve to bila je jedinstvena poetika sadržana već i u samim naslovima njegovih skladbi, u pažljivo odabranim zvukovima do kakvih se ne dolazi nego dogutrajnim i pažljivim osluškivanjima unutarnjim uhom. Naposlijetku, podozriv je bio i prema vlastitoj glazbi, ne dopuštajući joj nikada da se razmaše u nekoj od velikih i pompoznih formi. Bio je majstor stvaranja sasvim posebnih svijetova i svemira koji bi se ljupko znali predstaviti, stvoriti u zraku i nestati u desetak minuta.
A uz taj i takav pogled redovito je išao i osmijeh, također vrlo rijedak, zapravo jedinstven. Jer, samo je njegov osmijeh znao istovremeno biti silno prisan i drag, a opet tako zdravo ironičan prema samom sebi i svijetu okosebe, uključujući i glazbu. Nije gubio ništa od svoje simpatičnosti čak i kada je bio sarkastičan. S tihom i samorazumljivom ljubavlju koja unaprijed razumije i oprašta.
Umro je nakon kratke bolesti 23. veljače u Zagrebu, gdje je rođen 1946. godine. Glazbu je isprva učio od oca, znamenitog opernog pjevača i skladatelja Vladimira Ruždjaka. Diplomirao je klarinet (1969.) i kompoziciju (1972.) u klasi Mila Cipre na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u Parizu kod Ive Maleca i Pierrea Schaeffera, te u Kölnu kod Milka Kelemena. Nakon završetka studija radio je kao urednik izdanja Koncertne direkcije i kao voditelj Muzičkog informativnog centra. Od 1979. godine predavač je na Muzičkoj akademiji, gdje isprva predaje teorijske predmete, a od 1990. i kompoziciju, kada stječe i zvanje redovnog profesora. Od 2006. je član suradnik HAZU, a od 2008. redovni član HAZU.
Posljednji ispraćaj bit će u ponedjeljak, 27. veljače u 13 sati na zagrebačkom Krematoriju, a komemoracija će se održati isti dan u 11 sati u Hrvatskom glazbenom zavodu.
