Nikolaj Koljada, jedan od najigranijih suvremenih dramskih pisaca, vješt je kroničar likova s margina, zaboravljenih usamljenika koji su nam nekako uvijek nevjerojatno prepoznatljivi i slični. Gradeći svoje autentične dramske svjetove, Koljada je uvijek istovremeno satiričan i mučan, duhovit i potresan, kritičan i blagonaklon. Zbog toga često naglašava kako želi da se ljudi dok gledaju njegove tekstove smiju, ali kada navečer stave glavu na jastuk, da puste i neku suzu.
Lažljivica je njegov novi tekst koji je u beogradskom Ateljeu 212 doživio svoju svjetsku praizvedbu. Koljada ovaj put na scenu dovodi Serafimu Margaritovnu i Margaritu Serafimovnu, dvije starije žene koje se na kraju radnog vremena susreću u jednom malom, neuglednom provincijskom muzeju nacionalne povijesti i nepotrebnih relikvija. I iako su na prvi pogled Serafima i Margarita sasvim različite, jedna u sebi nosi pobunu i neutaživu glad za osvetom, a druga je pomirena sa sistemom u kojem živi i ne želi od njega odustati, te dvije antijunakinje zapravo se susreću u svojoj usamljenosti i dubinskoj ogorčenosti, u nesnalaženju pred vremenom koje nezaustavljivo prolazi i svijetom koji se nezaustavljivo mijenja na gore. Muzej u kojem ih zatječemo zapravo je muzej laži koje živimo, zabluda u koje vjerujemo, prošlosti koja više ne postoji.
„Pakao je prazan, svi zlodusi su ovdje,“ reći će Serafima i zatim uzeti stvari u svoje ruke, krenuti u obračun s društvom vjerujući, možda sasvim uzaludno, da je svijet zaista moguće popraviti.
