Glavna vijest 2022. bila je da je korona napokon popustila, a domaća scena postala opet relativno normalna. Objavljivane su odlične ploče i scena je pokazala žilavost, bilo je i odličnih koncerata, rasprodanih čak, a publika se gurala bez maski i epidemioloških mjera kao u najboljim vremenima. No, osim redovite umjetničke djelatnosti, glavna borba vodila se oko novca, tj. nedostatka novca, u čemu je streaming imao glavnu ulogu. Svađa između izvođača i diskografa nastavila se kao i prije, da bi krajem godine izvještaj europske organizacije skladatelja pokazao da se prihod od streaminga, koji je mnogima važniji od koncerata ili emitiranja po televizijama i radijima, dijeli na: 50 posto streaming platformama, 35 posto diskografskim kućama (od kojih se trebaju platiti izvođači), a samo 15 posto autorima pjesama koje slušate. Kako god, bilo je toliko odličnih albuma da je deset mjesta premalo za godišnji popis i čini se kako domaća rock-scena profitira od svih nedaća koje ju uporno snalaze. Pogotovo alternativna, mada je kod nas čitava pop i rock-scena zapravo alternativa. Ne obazirući se na tekuće i krute probleme, glazbenici su i 2022. učinili puno. Zapravo možemo se zapitati gdje mi to živimo kad najbolju glazbu kod nas kupuje zanemarivo malen broj ljudi, a prema istraživanjima najviše je vole slušati besplatno.
1. Ivan Grobenski – Apocalipstick (Intek Music)
Ivan Grobenski ime je koje vjerojatno ne zna nitko od masovne publike, nesvjesne kakav se talent nudi njezinoj posvemašnoj lijenosti. Grobenski je već snimio nekoliko važnih samostalnih albuma i sudjelovao na projektima poput kolektiva Moskau. Dio je nabujale koprivničke scene koja je iznjedrila bitna nova imena poput The Gentlemana i Anne Moor koja je krajem godine objavila prvi album, a pjeva prateće vokale i ovdje. Grobenski je objavio četvrti, "Apocalipstick", a on ne može biti različitiji od prethodnog "Siromahi i lazari". I taj je pred dvije godine bio na vrhu popisa albuma godine. Tada se nakratko prebacio na hrvatski jezik, dok je "Apocalipstick" povratak engleštini, ali i neočekivanim žanrovima od funka do soula i postindustrijskog rhythm'n'bluesa koji kod Grobenskog nude više duše i ritma od većine domaćih imena komercijalne pop-scene koja spomenute žanrove tumače bez duše i ritma. No, postoji twist u tumačenju i žanrova i odabrane tematike kod zajedljivog intelektualca sklonog ironičnim propitkivanjima besmisla života kakve danas vodimo. Sve to čuje se na "Apocalipsticku" koji je u tekstovima pjesama, a i na omotnici, poput selfieja uperenog na potrošačku pozadinu i prijeteću prazninu iza nas. Od izvrsnih pjesama koje je napisao i sjajne vokalne isporuke na engleskom, do sviračke podloge, gospel pratećih vokala, majstorskih aranžmana i koprodukcije s Marinom Hrašćancem na sintesajzerima i klaviru, uz Damira Šomena i Gorana Vidovića na bubnjevima, ovakav proboj kod nas znači samo jedno, tj. dvoje: panegirike kritičara i nezainteresiranost šire publike. Dakle, predviđena apokalipsa bez poljupca.
2. Barbara Munjas – Right Place & Right Time (Aquarius Records)
Postoje odlične pop-ploče, a postoje i odlične, ali hrabre i avanturističke pop-ploče. Album Barbare Munjas "Right Place & Right Time" pripada ovoj drugoj kategoriji. Promišljeno i majstorski zaokružen album izlog je mnogih sastojaka koje je Munjas do sada prakticirala. Od Gustafa u kojima je pjevala prateće vokale, preko vlastitog sastava Barbari s kojim je u najteže vrijeme za domaću alternativnu scenu krenula novim putem, sve do friškog "Right Place & Right Time", Barbara Munjas gradila je vlastiti put. Za razliku od "ravnog", uobičajenog popa, njezin bismo mogli okvirno nazvati epic-popom, melodramatski uzbudljivom glazbom koja će se, okvirno za usporedbu, svidjeti svima koji su slušali Bjork, Dolores O'Riordan, PJ Harvey ili Željku Veverec koja se i pojavljuje na albumu.
3. Edo Maajka – Moćno (Dallas)
Točno dvadeset godina nakon epohalnog prvog albuma "Slušaj mater" iz 2002. kojim je promijenio domaći hip-hop, Edo Maajka osmim nastavkom u karijeri, albumom "Moćno" pokazuje da je još uvijek među najmoćnijim, staloženim, promišljenim i pakleno talentiranim reperima. Za razliku od "Put u plus" prije četiri godine, novi "Moćno" povratak je klupskom zvuku i programiranim beatovima, što je spram live svirke dovelo do drugačijeg zvuka i aranžiranja pjesama punih mnogih detalja iz tonskog studija, u suradnji s Kooladeom, producentom s kojim surađuje od prvog albuma "Slušaj mater". Završetak albuma s fenomenalnom "Moj put" donosi domaću pjesmu godine, gostovanje Rade Šerbedžije i jedan od najboljih snimljenih trenutaka Ede Maajke uopće.
4. L.H.D. – Off the Grid (Red Drum / Dirty Old Label)
Kod nas djeluje 3LHD - studio za arhitekturu i urbanizam, ali postoji i L.H.D., trio za glazbenu arhitekturu iz Siska koji čine članovi nekadašnjih The Bambi Molesters, basistica Lada Furlan, gitarist Dinko Tomljanović i bubnjar Hrvoje Zaborac. Nakon prvog singla s kraja 2019. i pjesama "Boiling Water, Dreamy Girl" i "This Caramel Should Cover the Earth" – koje su, podsjetimo, bile objavljene na pravom vinilnom singlu, što je kod nas jedinstveno iskustvo – čitav album snimljen za vrijeme pandemije povratak je zvuka koji nam je nedostajao otkad su se The Bambi Molesters rasformirali 2018. Deset pjesama albuma "Off the Grid", uključujući i dvije sa spomenutog singla s dvostrukom A-stranom, prava su A-strana domaće alternativne glazbe koju je upravo ova trojka kao dio The Bambi Molesters promovirala na domaćoj i svjetskoj sceni dvijetisućitih.
5. J.R. August – Still Waters (Croatia Records)
J. R. August, ili Nikola Vranić, drugim albumom "Still Waters" pripremio je jedan od ambicioznijih projekata ove godine na domaćoj sceni. Prijeloman album trebao bi odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja, svjetovnih i duhovnih. Među svjetovnima je i ono o "prokletstvu drugog albuma" i je li moguće nastaviti uspjehom prvijenca "Dangerous Waters" iz 2019. kojim se nakon godina rada i četiri EP-ja probio do šire publike te osvojio sve moguće nagrade i priznanja kritike. Korona-izolacija kao da ga je potakla i na osoban album kakav je "Still Waters". Još važnije, "Still Waters" svojom religioznom tematikom trebao bi odgovoriti i na pitanje zašto se u domaćoj rock i pop-glazbi teme vjere koriste plakatno i banalno te zbog čega do sada nismo imali puno projekata koji bi se, poput gospel scene, bavili duhovnim temama na način da je duhovnost privatno, a ne ideološko pitanje.
6. St!llness – Kocka je okrugla (Mudri brk)
St!llness su 2005. ušli među prvotimce domaćeg hip-hopa i skupa s njima postali mjerilo potpuno drugačijeg sustava vrijednosti koji su unijeli u domaću glazbu. Upravo su St!llness, nakon što je format reperskog dvojca pretvoren u čitav bend, prvim albumima "Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović" i "Globalno zatupljenje – Paket za preživljavanje" pokazali kako se grupna svirka može prometnuti u najbolje pogonsko gorivo na albumima i live nastupima, Nakon desetogodišnje albumske stanke već uvodna introspektiva mantra "Feniks" na minimalističkoj, programiranoj podlozi s otkrivalačkim stihovima pokazuje zašto je Ivan Jurić Yuri slojeviti tekstopisac. Nekadašnja hipoteza "hip-hop, reggae, drum'n'bass, gitarističke distorzije" danas je daleko složenija, a protok vremena dodao je ne samo na iskustvu nego i finim detaljima kako se životno i sviračko iskustvo pretače u dvanaest pjesama albuma "Kocka je okrugla".
7. Meritas – Pričaj mi (Menart)
Najkraći zaključak bio bi da su Meritas novim albumom "Pričaj mi" odlučile pionirsku ulogu koju su odigrale na terenu "ženskog pisma" u novijoj domaćoj pop-glazbi pretvoriti i u dobitnu komercijalnu kombinaciju na top-listama, na tom teškom terenu "lutrije" domaće scene. No, to nipošto ne umanjuje, nego povećava zanimljivost albuma "Pričaj mi" koji postaje takmac imenima poput Massima, Borisa Štoka ili Josipe Lisac. No, Meritas su sa svima njima surađivale, pa se zapravo ne radi ni o kakvom natjecanju, već činjenici da je album "Pričaj mi" autorski, zvukom i produkcijom zaokružen kao potpuno promišljen proizvod. I inspirativan, jer su Meri Jaman i Anita Valo napisale glazbu za odličnih deset pjesama koje su većinski već objavljivane kao uspješni singlovi, ali kada ih poslušate zajedno, jasnije vam je koliko je koncepcija pažljivo nadograđivana zadnjih godina rada.
8. Aklea Neon – Dođi na joji (samostalno izdanje)
Album “Dođi na joji” prvijenac je Aklee Neon, domaći proizvod koji bi i na aktualnoj Billboardovoj top-listi za Hrvatsku mogao imati uspjeha. Jer Aklea Neon povezuje hipnotičku plesnu glazbu, loopove i mantričke vokale dijelom inspirirane i world music nasljeđem, znači, idealna kombinacija za sve sklone klupskoj glazbi s masom međužanrovskih sastojaka. Pjesme "Shika Shika" ili "Naranča" doista bi mogle postati hitovi, jer ozbiljno "šikaju" i udaraju. Ukupno je objavila osam singlova u tri godine, "Pola puta" i "Riba u kadi" nisu na albumu, ali svi ostali jesu, uključujući i novi "Na dah" koji prati inventivan videospot. S ukupno 11 pjesama "Dođi na joji" pokazuje slojevite kombinacije rada s nekoliko producenata. Pogotovo na domaćoj sceni koja ne trpi previše "slobodne forme", Aklea Neon tekstopisac je koji iz stvarnih i mentalnih putovanja crpi ideje i kombinira stilove.
9. BluVinil – Zna li itko tajnu srca? (LAA)
Nakon prvog albuma "Apaši" grupe BluVinil koji je osvojio pop-rafinmanom, novi "Zna li itko tajnu srca?" samo godinu dana nakon prvijenca pokazao je ozbiljnu namjeru da grupa stalnim radom i albumima stigne što dalje. Kritičare su ionako već osvojili, a "Zna li itko tajnu srca?" nije podbacio. Dapače, od uvodne pjesme "Lika" s nostalgičnim premazima Hammond orgulja i melankoličnim tekstom, emocionalni vokal Mateja Nakića vodi vas "preko Like i Karlovca", ne baš očekivanih toponima u domaćoj pop-pjesmi, "od jutra u bolje sutra", a komotno bi mogao stići i na radijske stanice. Kantautorski zanat zapravo je osnova djelovanja BluVinila koji retro zvukom pokazuju razumijevanje pop-prošlosti i inkorporiraju je u daleko ironičniju sadašnjost.
10. Šumski – Kolobari (Geenger Records / Zvuk močvare)
Ako se išta moglo sa sigurnošću predvidjeti za šesti album grupe Šumski "Kolobari", onda je to da će se zasigurno raditi o beskompromisnom ostvarenju. Prošli album "Ostrvo ledenog kita" revitaliziralo je zvuk grupe nakon 15-godišnje stanke od zadnjeg albuma. Novi album nismo čekali tako dugo, ima devet pjesama, a već se od početka s hipnotičkom naslovnom temom i pjesmom "Vinodol" jasno osjeti poznati kraut-rock štih Šumskog koji kao jedan od rijetkih domaćih bendova zaista zna što znači termin post-rock. Kombinacijom gitarističkih fraza i duhačke sekcije te ritam-sekcijom koja vrluda i naglašava ključne momente, s vokalima koji neutralno izlažu zanimljive tekstove prekidane "udarima" saksofona i sintesajzera, Šumski su opet složili album neusporediv s bilo čime kod nas.
