Bruce Springsteen

Novim albumom The Boss nas upozorava da se ne izgubimo u distanciranju

26.10.2020.
u 10:19

Bruce Springsteen priredio je velik povratak razdoblju E Street Banda albumom "Letter to You" snimljenim u samo pet dana u njegovom kućnom studiju.

Mnogi su se posljednjih godina u vezi sa Springsteena znali zapitati zašto samo ne pozove E Street Band i uđe u studio kao nekada. Znamo sa sve suptilne pomake i autorske bravure kasnije faze rada, ali dajte nam heart-stopping, earth-quaking E Street Band, pomislili su mnogi nakon spektakularnih koncerata koji su kao genetski kod nosili upisan “taj” zvuk E Street Banda.

Upravo je to Springsteen poručio novim, u petak objavljenim albumom “Letter to You” (Columba/Menart), snimljenim u samo pet dana krajem 2019. u njegovu kućnom studiju u New Jerseyju. S cijelim E Street Bandom u istoj prostoriji, Springsteen je uhvatio zadnji vlak prije pandemije i snimio album onako kako nije još od 1984. i “Born in the USA”. Bez nasnimavanja, sa svirkom uživo u studiju, čak i vokalima koji su snimani uživo usporedno s glazbom, “Letter to You” zapravo je Springsteenovo pismo prošlim godinama i ljudima s kojima je bio okružen, od kojih mnogih više nema.

Ali, oni koji su još uvijek tu dobili su album krcat karakterističnim klavirskim dionicama, saksofonskim solima, jakim melodijama i energijom benda uhvaćenom u trenutku stvaranja u pjesmama poput “The Power of Prayer” ili “House of a Thousand Guitars”. Gledajući u retrospektivi, da Springsteen ovakav album nije snimio lani, možda nikad i ne bi znajući za današnje distance, jer je osnovni dojam albuma upravo gubljenje bilo kakve distance, i međusobne i prema prošlosti. Ponajviše prema članovima E Street Banda, u klasi najboljih pratećih sastava povijesti rocka s kojima je obnovio intuitivan odnos kakav se odavno izgubio u tonskom studiju.

Iako na ovakav način nisu snimali od 1984., točnije bi bilo povući usporedbu s albumom “The River” kojem je ovih dana bilo 40 godina od objavljivanja, jer tu negdje, pa i na još ranije faze rada, zapravo upućuje prirodan zvuk i teme s “Letter to You”. Još dok se nije znalo o tematskom podtekstu albuma mnogi su pomislili da je naziv albuma referenca na aktualnu vladavinu Donalda Trumpa i pismo upravo njemu. Samo djelomično, jer je potmula pjesma “Rainmaker”, jedina eksplicitno politička pjesma na albumu, očito odaslana Trumpu i onima koji mute vodu.

Naslovna pjesma ujedno je i najopćenitija, objavljena kao prvi singl, sažimajući ideju o posveti prijeđenom putu. Već drugi singl “Ghost” duhove prošlosti predstavio je u tipičnoj uzdižućoj vožnji E Street Banda – kao i “Burnin’ Train”, vjerojatni idući singl – s hitoidnom melodijom savršenom za početak koncerta koje je Springsteen najavio za 2021., otklonivši unaprijed ikakvu mogućnost turneje iduće godine.

No, dakako, ovo nije nostalgično vraćanje prošlog filma, nego hvala i zbogom svima koji nisu s njima, a Springsteen ih vidi u snovima, kako veli razoružavajuća posljednja pjesma “I’ll See You In My Dreams”. Ukupno 12 pjesama oda su prijeđenom putu kojem kao melem na ranu paše zvuk E Street Banda u punom pogonu. Do te mjere da je Springsteen čak obradio i tri svoje neoobjavljene pjesme iz 1972., dakle iz godine kad je potpisao prvi ugovor s Columbijom, a godinu dana prije objavljenog prvog albuma. “Novi Dylan” bila je tadašnja omiljena uzrečica medija, pa i te tri (“Song for Orphans”, “If I Was a Priest” i “Janey Needs a Shooter”) namjerno liče na Dylana i The Band iz sredine šezdesetih, na kojeg Springsteen ponekad čak i podsjeća namjerno otegnutim vokalima.

U pjesmi “Last Man Standing” eksplicitno se radi o Springsteenovom prvom bendu The Castiles iz 1965. i preminulim prijateljima koje će možda vidjeti u snovima, emocionalno pražnjenje kao i ono o duhovima koji lutaju oko nas i koji su ga inspirirali. Ukratko, od uvodne minijature “One Minute You’re Here” smjestila se čitava galerija likova kojih iduće minute više nema i autobiografska priča, kao treći dio nakon predstave na Broadwayu i lanjskog albuma “Western Stars”. Dakako, zvuk je sasvim drugačiji od kantautorskog albuma “Western Stars”, jer ovdje se radi o električnom zidu zvuka, precizno nauljenom stroju E Street Banda i autora sa odličnim pjesmama koji opet priča autentičnu, važnu priču kakva se tiče mnogih. Rekli bi savršena ploča za Dan mrtvih, ali i živih koji su ostali.

Komentara 1

Avatar messerschmidt
messerschmidt
15:03 26.10.2020.

Nikad ga nisam volio. Čista dreka.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije