Olimpijske igre, najveće i najbogatije svjetsko slavlje sporta, od samih su početaka svoje moderne inkarnacije bile omiljena tema mnogobrojnim filmašima. Od inspirativnih priče o izdržljivosti, upornosti, snazi i moći ljudskog tijela, do žestoke kompetitivnosti, ljubomore, uzburkalih emocija i međunarodnih skandala – Olimpijada sjajna je filmska kulisa. A dok čekamo nadolazeće Olimpijske igre koje će se u Parizu održavati od 26. srpnja do 11. kolovoza i gdje će Hrvatsku predstavljati sedamdeset i troje vrhunskih sportaša i sportašica, vrijeme je da se podsjetimo na neke od najboljih sportskih filmova svih vremena.
Prvim se filmom o Olimpijskim igrama u povijesti smatraju snimke nastale davne 1906. godine – iako se to izdanje, koje su u Ateni organizirali Grci, ne smatra službenim Igrama, u povijesti sporta i filma itekako su važne, a taj prvi olimpijski filmski zapis koji je danas dostupan na internetu pravi je portal u prošlost. Jedan su od najkontroverznijih svjetskih filmova iznjedrile i Olimpijske igre koje su 1936. godine održane u Berlinu, tada srcu nacističke Njemačke. "Olympia", dokumentarac u dva dijela slavne Hitlerove propagandistice, redateljice Leni Riefenstahl, i danas izaziva podijeljene reakcije. I dok se taj film definitivno može okarakterizirati kao čista nacistička propaganda, ipak će malo tko poreći činjenicu da je riječ o vrhunskom remek-djelu kinematografije.
Te su Olimpijske igre ostale zapamćene zahvaljujući i nevjerojatnom podvigu atletičara Jesseja Owensa, Afroamerikanca koji je te godine u Berlinu okićenom nacističkim zastavama i atmosferi žestoke rasne netrpeljivosti, osvojio četiri zlatne medalje. Oko njegova se trijumfa isprela i legenda da se Hitler odbio rukovati s Owensom, no istina je da nacistički vođa nije tu čast ukazao ni drugim olimpijskim prvacima, a sam Owens kasnije je izjavio da mu Hitler možda nije pružio ruku, ali da mu zato nije čestitao ni tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt. Njegova nadahnjujuća priča ovjekovječena je u filmu "Race" Stephena Hopkinsa iz 2016. godine, u kojem je Jesseja Owensa utjelovio Stephan James.
No samo je jedna olimpijska priča do sada osvojila najprestižniju nagradu na svijetu – Oscara za najbolji film. Riječ je o "Vatrenim kočijama" iz 1981. godine, sportskoj drami u režiji Hugha Hudsona, dramatizaciji stvarnih događaja na Olimpijskim igrama 1924. godine, kada su u britanskom atletičarskom timu nastupila i trijumfirala dvojica atletičara naizgled dijametralno suprotnih uvjerenja, škotski kršćanin Eric Lidell koji je trčanje vidio kao način da služi Bogu te Židov Harold Abrahams koji je trčanjem nakanio razbiti antisemitske predrasude. Uz zlatni kipić za najbolji film, "Vatrene kočije" osvojile su i Oscara za najbolju kostimografiju, originalni scenarij te filmsku glazbu, koju je za taj film skladao čuveni grčki glazbenik Vangelis.
A iako trenutačno iščekujemo ljetnu Olimpijadu, vrijedi spomenuti i neke od sjajnih filmskih sportskih pripovijesti inspiriranih zimskim Olimpijskim igrama. Jedna od njih dramatična je priča o sportskom rivalstvu koje je kulminiralo nasilnim incidentom, ispričana u nagrađivanoj crnohumornoj drami "I, Tonya" u kojoj Margot Robbie tumači američku klizačicu Tonyu Harding, osuđenu za organiziranje napada na suparnicu Nancy Kerrigan uoči Zimskih olimpijskih igara 1994. Druga je pak urnebesna komedija "Ledena staza" u režiji Jona Turteltauba o bob-momčadi iz tropske Jamajke koja se na zimskoj Olimpijadi prvi put natjecala 1988. u kanadskom Calgaryju. Potaknuti sličnostima između boba i lokalnog natjecanja u guranju kolica te u nedostatku financijskih sredstava i mogućnosti za trening unatoč, jamajčanski bob-natjecatelji ponosno su nastupili u Calgaryju, a iako nisu došli ni blizu medalji, postali su miljenici publike i zauvijek ostali zapisani u olimpijskoj povijesti.
