Je li uistinu Balkan mrtav? Nije! Tako tvrdi makedonski dramatičar Dejan Dukovski u svojoj drami "Balkan nije mrtav" što je u izvedbi Makedonskog narodnoga kazališta gostovala u "Gavelli", u sklopu Dana makedonske kulture koji su u tijeku u Zagrebu. Dukovski majstorskim rukopisom secira traumu zemlje koja je 1905. bila zapadna pokrajina Otomanskoga Carstva, a istovremeno je periferija i krajnji istok Europe. Dukovski pozorno secira preko muško-ženskih odnosa refleksije koje imaju međunacionalni odnosi. Makedonka i Turčin, je li moguća njihova veza, je li moguć njihov brak? Od begovskog prava primogeniture do zaljubljivanja, od braće koja oružjem sprečavaju vezanje dva bića do sjedinjenja koje je moguće samo na onom svijetu. Dukovski je zapravo preradio kultnu dramu "Makedonska krvava svadba" Vojdana Černodrinskog iz 1900. godine i novim je čitanjem ispričao priču o svom narodu u ovom, ali i u svakom trenutku. Mladi redatelj Aleksandar Popovski žestoko je zaigrao i naveo na preciznu igru 14 vrhunskih glumaca koji su se sjedinili u kolektivnoj igri. Ipak, izdvojimo Nikolu Ristanovskog kao slojevitog Osmana. Ksenija Čerče izuzetno je modernim i zahvalnim kostimima, s neznatnim motivima makedonske nošnje, odjenula glumce i glumice. Sve četiri glumice igraju istu arhetipsku Makedonku Cvijetu.
Slovenski scenograf Branko Hojnik presudno je utjecao na uspjeh ove predstave izuzetno domišljato oblikujući prostor igre oko goleme rupe, koja kao da prikazuje jedan od krugova pakla kroz koji prolaze pripadnici malih naroda i njihove žene.
Ovaj izuzetan kazališni događaj ujedno je upozorio i na golemi problem saobraćanja dviju kultura koje se sve više udaljuju. Ne samo zbog jezika nego i zbog osobitih makedonskih kulturnih običaja i povijesnih sjećanja, bilo je teško dokučiti sve fragmente "Balkana koji nije mrtav".
Želimir Ciglar
