Kada je na Netflix stigla serija "Superćelija", moram priznati da sam na prvu bio malo skeptičan: Oh, ne, još jedna serija o superherojima. Pa što se tu novo može ispričati? Imamo Marvelov svemir, imali smo "Heroje", imamo fenomenalnu seriju "The Boys", u kojoj su superheroji većinom "bad guys", a već smo imali i britansku seriju "Misfits", u kojoj obični ljudi odjednom dobivaju supermoći. No kod "Superćelije" pokazalo se da dobra priča može nadmašiti sve stereotipe.
Andrew Onwubolu, poznatiji pod umjetničkim imenom Rapman, britanski je reper, producent i glumac, koji je dosad i bio poznat po svom odličnom storytellingu, na tragu majstora kao što su Tupac Shakur, Nas ili Notorius B.I.G. Ništa čudno što je onda to prebacio i na seriju o grupi naizgled običnih stanovnika Londona, redom crnaca, koji razviju supermoći. Ono što je najbolje je da Rapman u seriji jedino ne glumi. On je autor, glavni scenarist i redatelj.
Štos u "Superćeliji" je da glavni junaci nisu birali koje bi moći. Svi bi sigurno odmah birali nevidljivost ili da mogu letjeti.
Glavni junak je Michael (Tosin Cole), dostavljač paketa u dugotrajnoj romansi s Dionne (Adelayo Adedayo). Michael se bori pomoći svojoj majci da nastavi borbu s anemijom srpastih stanica. Upravo će se srpaste stanice kasnije i pokazati kao jedina zajednička stvar novim herojima.
Tu je i medicinska sestra Sabrina (Nadine Mills) i njezina sestra Sharleen (Rayxia Ojo). Rodney (Calvin Demba) pokušava izgraditi tržište kao ljubazan trgovac travom niske razine, ali mu baš ne ide. Bivši zatvorenik Andre (Eric Kofi-Abrefa) želi zadržati posao i razviti odnos sa svojim sinom tinejdžerom. A Šoker (Josh Tedeku) samo pokušava ostati na životu, vodeći malu bandu klinaca u sve većem rivalstvu s većom i nasilnijom bandom.
U trenutku najveće sreće Michael dolazi do šokantnog otkrića: njegove oči zasvijetle i shvati da se može teleportirati, ali i zaustaviti vrijeme i putovati natrag i naprijed kroz vrijeme. Na slučajnom izletu u budućnost saznaje da Šoker, Andre, Rodney i Sabrina, četvero ljudi koje nikada nije upoznao, također imaju moći i da jedino radeći kao grupa mogu zaustaviti tajanstvene likove u kapuljačama koji ih pokušavaju uhvatiti, ali i da mora spriječiti tragičnu sudbinu svoje Dionne.
U svakoj epizodi pratimo priče jednog od glavnih likova, ali i kako su dobili moći.
Sabrina ima telekinezu, Šoker može postati nevidljiv, Rodney može pobjeći u Edinburgh za nekoliko sekundi, a Andre ima nevjerojatnu snagu. Rapman je o svakom od njih odlično ispričao priču u kojoj vidimo i kako se crni stanovnici južnog Londona bore s egzistencijalnom krizom, rasizmom, siromaštvom i drugim problemima. Jedini minus je što do kraja prve sezone ne doznamo tko su ti tajnoviti likovi i što namjeravaju sa superherojima. Bez obzira na to što se prva sezona završi cliffhangerom, ova priča itekako vapi za razradom i širenjem detalja o svim likovima.
Naši su junaci, dakle, živjeli mirnim životom, dok zbog stresa, anksioznosti, ali i prijetnje nisu aktivirali moći. Ono što je najzanimljivije je kako svaka osoba koristi svoje sposobnosti. Dok Šoker i Rod brzo aktiviraju svoju novopronađenu energiju za osobnu korist, Andre se boji kako dalje sa svojom snagom. U međuvremenu, Sabrina je užasnuta, pogotovo kada nekoga nenamjerno povrijedi. No kada se nauče nositi s moćima, kreće borba za preživljavanje.
"Superćelija" u nekim elementima dosta podsjeća na "Misfits", no za razliku od te serije sa superherojima, ovdje ipak ima puno manje humora, a više akcije. Rapman je osim smisla za storytelling pokazao i da ima smisla za casting. Naime, jedino je Tosin Cole u ulozi Michaela dosad bio poznat širem gledateljstvu, ponajviše po ulozi Ryana u seriji "Doctor Who". Ostali glumci prilično su nepoznati, no zaista su dobro odigrali svoje uloge. Sve u svemu, jedva čekamo drugu sezonu.
