"Omen 666" izniman je uspjeh. Ideja da se film "otvori" 6. 6. 2006. pokazala se odličnom pošto je film na taj dan u Sjevernoj Americi zaradio više od 50 posto svojega proračuna, pa nema sumnje da će ovaj primjer u marketinškim knjigama ostati zapamćen kao dobar trik. No, na žalost, iza trika ostao je film.
Put u pakao popločen je dobrim namjerama, a to se vidi i iz primjera redatelja Johna Moorea. Odlučivši samo minimalno odstupati od sadržaja, ali u potpunosti odstraniti najdojmljivije audiovizualne elemente (Carmina Burana, vrane...) izvornika, Moore je htio ostati vjeran materijalu, no ne i biti njegova kopija.
Hvalevrijedna namjera, međutim, rezultat je porazan jer smo dobili film čiju priču znamo, a atmosfera nije dovoljno zastrašujuća. Ne uspjevši pobjeći iz sjene originala, "Omen 666" samo je podcrtao svoje slabe (inferiornija režija, manjak iznenađenja, osrednja gluma...), a sakrio dobre (nekoliko solidno odrađenih scena strave, "poludjela" Mia Farrow) strane, te se pretvorio u laku i zaboravljivu karikaturu prethodnika. (J. J.)
