Pjesnička inicijativa “Di si bio 2020.?” objavila je digitalni zbornik poezije „Di si bio 2020.? – Stihovi pod maskama”. Pjesme u zborniku, kojima se autori umjetnički suočavaju s izazovima koje je prošla godina obilježena pandemijom i potresom stavila pred njih, napisalo je deset pjesnikinja i pjesnika: Denis Špičić, Ines Kosturin, Ivor Kruljac, Julija Savić, Josipa Marenić, Luka Antić, Matko Abramić, Petra Zelenika, Vanda Borelli i Žarko Jovanovski. Zbirka je objavljena u digitalnom izdanju 22. ožujka, na godišnjicu razornog potresa u Zagrebu koji se dogodio netom nakon početka prvog lockdowna u Hrvatskoj te dan nakon što smo obilježili Međunarodni dan poezije. A cijela priča ima i humanitarnu notu jer pjesnici iz inicijative “Di si bio 2020.?” za cilj imaju i prikupiti sredstva za obnovu Gradske knjižnice i čitaonice u Petrinji, koja je teško stradala u potresu. Pa tako kada besplatno preuzmete svoj digitalni primjerak zbornika, što možete napraviti i na stranicama digitalne kolekcije Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, na samom početku dočekat će vas stranica s kodom koji vas vodi do računa Grada Petrinje i uputa kako donirati za obnovu petrinjske knjižnice.
A dok su svi početkom pandemije prošle godine, kada smo tek zapeli u prvoj karanteni, počeli pričati kako je sada pravo vrijeme za pisanje novog “Dekamerona”, pjesnikinja Julija Savić odlučila je to i provesti u djelo. I tako se rodio ovaj naš, prvi hrvatski pandemijski zbornik pjesama.
– Julija se nekolicini nas javila preko Facebooka još negdje na počecima karantene, nakon zagrebačkog potresa. Vidjela je da svi nešto objavljujemo i pišemo i predložila kako bi bilo baš interesantno da od svojih radova iz tog razdoblja napravimo i zbornik. To je bila neka misao koja se zadržala unutar granica tog našeg inboxa, ali s početkom nove godine počeli smo ozbiljnije o tome razgovarati. A zbog svih ovih događaja oko Petrinje i Siska zaključili smo kako bi bilo dobro poeziju učiniti i društveno korisnom i tim putem skupljati novac za petrinjsku knjižnicu – otkrio nam je jedan od urednika i autora zbornika Ivor Kruljac.
Zbornik je podijeljen na deset blokova od pet pjesama, pri čemu je svaki blok posvećen jednom pjesniku, a počinje biografskim podacima o pjesniku te odlomkom naslovljenim „Di si bio 2020.?“ u kojem pjesnik dodatno opisuje svoje dojmove iz prošle godine. Željeli su na taj načini okupiti iskustva različitih ljudi u sličnim okolnostima i omogućiti na taj način čitatelju da promotri različitosti i zajedničke točke individualnih umjetničkih doživljaja pandemije i potresa.
Zbornik je grafički uredila i ilustrirala mlada i talentirana umjetnica Nina Alvir, predgovor djelu napisala je pjesnikinja Monika Herceg, a pogovor o ilustracijama u zborniku sročio povjesničar umjetnosti i novinar Saša Pavković. Sve je to rezultiralo jednim mozaikom, kompilacijom različitih vrsta izraza o nečemu što nam je svima zajedničko, kako to nazivaju “iskustvu prošlogodišnje probne vožnje za apokalipsu.” Svojim radom željeli su skrenuti pažnju i na nezaštićen položaj u kojem su se kulturni radnici, pisci i umjetnici našli tijekom pandemije. A znakoviti naziv “Di si bio 2020.?”, otkrivaju nam, referenca je na ono nezgodno pitanje “Di si bio ‘91.?”.
– Svakome od nas taj naslov predstavlja nešto drugo. No, za mene to znači da, iako smo prošli kroz jednu traumatičnu godinu, ne moramo se stalno vrtjeti u prošlosti. Mi smo ovime uspjeli izbaciti nešto iz sebe i suočiti se sa stvarima koje su nas mučile kako bismo mogli nastaviti dalje – zaključio je Ivor Kruljac.
