Bryan Adams u srijedu 13. prosinca nastupa u Areni Zagreb kao posljednje ime svjetskog mainstream-popa ove godine kod nas. Na njemu, tj. na njegovu koncertu, ostaje provjeriti je li domaća publika sklona ovakvoj glazbi dovoljno brojna ili barem u stanju nadmašiti erupciju oduševljenja viđenu na pet nastupa Aleksandre Prijović. Tu sve prolazi ili pada, pa će nam nitko drugi nego Kanađanin Bryan Adams uskoro pojasniti gdje smo "ucrtani" na karti svjetskog show-businessa.
Naravno, među njima dvoje nema baš nikakve veze, ni stilski ni sadržajno, ali ima među masovnom publikom koja voli veselice "opće prakse" s poznatim hitovima, bez obzira na to kojem žanru pripadali. Pa, za sve one koji su kukali zbog uspjeha Prijović i njenih gošći Lepe Brene i Jelene Rozge, evo jednog koncerta koji bi im mogao pomoći smanjiti "boli". No, kladim se, postotkom će više ljudi od onih 80-ak tisuća koji su gledali Prijović na pet koncerata doći i na koncert Bryana Adamsa, jer ljudi vole ići na dobre koncerte, nego od ovih koji su ostali kod kuće i naricali nad hudom nam sudbinom i nedostatkom dobre glazbe, a nisu u stanju pomaknuti guzice i izaći na neki pop-koncert svjetske klase koji bi im uljepšao večer.
Zbog toga nastup Bryana Adamsa nije samo "još jedan", nego je baš bitan, kao lakmus-papir odnosa koji vladaju na domaćem terenu po pitanju masovnosti "izlaska" izbornog tijela publike u Arenu Zagreb, koja postaje sve važnije mjesto za opipavanje stvarnog pulsa masovne publike i njezina ukusa. Adams je posljednji put u Zagrebu gostovao prije šest godina, ali je prvi put stigao ranije, u veliku dvoranu Doma sportova 2000. Tada je, na svojevrsnom nastupu povratka korijenima jednostavnosti, pjevao i svirao bas-gitaru, samo s triom odjevenim u bijele kombinezone. Ali, koliko se ljudi sjeća da je tada kao predgrupa u Domu sportova nastupila Nina Badrić s pratećim sastavom?
Iako se, kad je prvi put nastupao u Zagrebu 2000. u službenoj biografiji skromno predstavljao tek kao "bas-gitarist svog sastava" – jer pored pjevačkih zaduženja na toj turneji radio je upravo to, svirao bas-gitaru – njegov međunarodni status pop-zvijezde je nedvojben, kao što je to i top-profi izvedba zagrebačkog koncerta u srijedu. Aktualna rekapitulacijska turneja "So Happy It Hurts", nazvana prema lanjskom albumu, pred publiku stavlja mamac mnogih hitova iz karijere koja traje skoro 45 godina i podsjetnik na uspjehe koje postizao Kanađanin koji je osvojio svjetske top-ljestvice.
Za posljednji album koristio je drukčiji način rada: "Jedina stvar koja je na ovom albumu drukčija u odnosu na prethodne je to što ga nisam mogao snimiti sa svojim bendom. Morao sam pronaći drugi način, pa sam snimio sve instrumente sam, jedan po jedan, i pokušavao stvoriti osjećaj benda. Jako sam se zabavljao u cijelom tom procesu, pa je možda to jedan od razloga zašto cijeli album ima feel good atmosferu. Uživao sam i u tome što sam napokon ostvario svoj san da budem bubnjar, ali i u cijeloj fazi strukturiranja albuma, korak po korak, dok ne zazvuči kao pjesma ili kao album."
Društvo Bryana Adamsa svih tih godina bile su svjetske pop-zvijezde koje su zacementirale srednju struju svjetske pop-glazbe zadnjih desetljeća. Sa Stingom, koji se vraća iduće godine u isti prostor Arene Zagreb, i Rodom Stewartom koji je tamo svirao 2018., snimio je poznati hit-single "All For Love". Rođen 5. studenog 1959. u kanadskom Kingstonu, diskografsku karijeru započeo je 1980. i objavio puno albuma, ali su "The Best Of Me" (1999.) i "Unplugged" iz 1997., najplastičnije pokazali katalog njegovih najvećih uspjeha na top-ljestvicama. Bryan Adams uz Alanis Morissette zacijelo je najpoznatiji kanadski srednjostrujaški pop-izvođač koji je uspjeh održavao megahitovima poput "Everything I Do (I Do It For You)" 1992. iz filma "Robin Hood – Prince Of Thieves", "Have Your Ever Really Loved A Woman" (1996., iz filma "Don Juan De Marco") i spomenutim "All For Love" 1993. sa Stewartom i Stingom.
Stalni je gost svjetskih top lista još od prve polovice 80-ih ("Straight From the Heart", "Summer Of '69", "Heaven", "It's Only Love" (duet s Tinom Turner), "Heat Of The Night", "Hearts Of Fire", "Victim Of Love". Nastupao je na važnim prestižnim skupnim koncertima (Live Aid, koncert za Nelsona Mandelu, turneja Amnesty International, koncerti Pavarotti And Friends i u produkciji "The Wall" Rogera Watersa u Berlinu 1990.), a objavio je i knjigu fotografija "Made In Canada" s portretima svojih kanadskih glazbenih kolegica (Joni Mitchell, Celine Dion, Alanis Morissette).
Ukratko, Bryan Adams postao je maskota svjetske pop-scene od osamdesetih nadalje, potpisavši pritom neke od najprodavanijih filmskih tema. Zadnje godine zatekle su ga pri povratku temeljnom modelu svirke, što prakticirao i na nekoliko zadnjih turneja koje pokazuju "oštriju svirku" pratećeg benda. Ako popis svih tih svjetskih uspjeha nije dovoljan da se napuni Arena Zagreb, onda stvarno više nema smisla prigovaranje uspjehu Prijović i snobovsko zgražanje nad koncertima na koje "ne idemo", a pritom ne znamo na koje zapravo "idemo".
Uzalud ovaj tekst, u Zagrebu više i nema Hrvata, samo ercegofi, dalmoši i opančari... pa vidite i koga si biraju za načelnike. A takve ne zanima civilizirana glazba.