Album "Jazz Postcard" Brane Likića i prijatelja reizdanje je albuma snimljenog i objavljenog 2009. godine. Upravo ovo "prijatelja" treba istaknuti, jer među prijateljima je i legendarni trubač, u međuvremenu preminuli Duško Gojković, zbog čega ovaj album nosi dodatan značaj bez obzira na sadržaj.
A sadržaj je opuštena lounge-jazz verzija klasika odsvirana u postavi Martina Đakonovskog na basu, Dejana Terzića na bubnjevima i Waltera Langa na klaviru. Projekt na kojem Brano Likić pjeva dvanaest svjetskih jazz-standarda snimljen je u studiju u Pragu i Grünwaldu i ne donosi bitne novosti u "american songbook" program kojeg su se tijekom desetljeća dohvatili mnogi.
Brano Likić je glazbenik iz BiH, tijekom 70-ih i 80-ih bio je član grupe Rezonansa, a kao producent potpisao je prve albume Dine Merlina i tijekom godina napisao puno pjesama estradnog usmjerenja. Njegov vokal ne snalazi se u engleskim verzijama klasika poput "What A Wonderful World", "For Sentimental Reasons", "As Times Go By" ili "They Can't Take That Away", zbog problematičnog engleskog jezika na kojem ni izbliza ne doseže uvjerljivost prethodnika koji su se bavili ovim temama. A radi se o nekima od najjačih imena povijesti glazbe, kao i pjesmama koje vrlo lako završe loše ako ih pokuša otpjevati netko potekao s estradne scene, na što upućuju prošla izdanja Likića, od etno-popa Rezonanse do pop-hard rock projekata poput albuma "Football".
Vinilno izdanje zbog minutaže sadrži osam tema, ali ih na streamingu možete poslušati svih dvanaest, ako imate volje. Ponavljam, bilo bi bolje da se radi o instrumentalnom albumu, jer dionice Duška Gojkovića impresivne su kao i uvijek, ostatak postave je solidan, ali priču kvare vokali nedorasli ovakvoj koncepciji i ovakvom prijatelju poput Gojkovića.
