Više od 1500 četvornih metara prostora u Muzeju za suvremenu umjetnost Zagreb rezervirano je za izložbu “Strojevi nisu sami” koja je ispunjena 21 radom čak 25 međunarodnih umjetnika. Roj robota koji proizvode, a potom reagiraju na ljudske emocije tako što “trče” prema čovjeku do routera koji pokreću vatra, mjesečeve mijene pa i biljka tek su neki od eksponata izložbe koja je kruna ovogodišnjega Device_art festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija, koji organizira KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse.
I strojevi osjećaju
Radovi umjetnika predstavljaju najbolje od svjetske suvremene umjetnosti koja se bavi tehnologijom, robotikom te temama poput umjetne inteligencije i kibernetike. Koncept izložbe, koja je zapravo ogledalo festivala, osmislio je kinesko-američki kustos Zhang Ga, a zbog veličine produkcije ovogodišnje će se izdanje festivala ubrojiti među najveća događanja u suvremenoj novomedijskoj umjetnosti u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina. Ideja da se strojevima toliko da na važnosti došla je zbog činjenice da su oni postali neizostavni dio naše svakodnevice. Posegne li se čak i u Rječnik hrvatskoga jezika, pod pojmom “stroj” naći će se objašnjenje da je to mehanička sprava u užem smislu koja pretvara jednu energiju u drugu ili omogućuje automatsko/poluautomatsko obavljanje radnoga procesa. Osim toga, stroj prema još jednoj od definicija kontrolira ili upravlja nekom organizacijom. Nemoguće je ne primijetiti, čak i u semantici, sličnost između strojeva i ljudi.
– Jednakost je misao ove izložbe. Kada vidite strojeve kao dio svoga postojanja, kao dio onoga s čime ste u interakciji i što utječe na vas, shvatit ćete da nikada niste sami – rekao je kustos Zhang Ga.
Nezaobilazni Vujičić
Kao što se u novije vrijeme sve više izjednačava važnost života svakoga bića, u skorijoj se budućnosti očekuje, objašnjava Ga, davanje veće sentimentalne vrijednosti i strojevima. U pomalo distopijskom ozračju MSU-a na izložbi kojoj je jedna od glavnih karakteristika sinestezija u kojoj zvuk postaje opipljiv, a miris slušljiv, mogu se tako pogledati radovi Ralfa Baeckera (Njemačka), Martina Howsea (Velika Britanija), Marnixa de Nijsa (Nizozemska), Iefa Spincemaillea (Belgija), ali i hrvatskih autora poput Mirjane Vodopije, Tina Dožića, Siniše Lordana, Vladimira Novaka i, naravno, Silvija Vujičića čija je poznata instalacija “Rosu” i na ovoj umjetničko-znanstvenoj izložbi pronašla svoje mjesto. Izložba koja zorno prikazuje budućnost koja se događa sada i ovdje, a da toga nismo ni svjesni, ostat će otvorena do 3. veljače iduće godine.
Umjesto s likovnom umjetnosti i vještinama likovnih umjetnika, takozvana "moderna umjetnost" se bavi lošim kazališnim i filmskim performansima, površno nabija "nos" u psihologiju, politiku, eologiju, sada i robotske igraćke. Sreća da čovje može pogledati i umjetnost izvan ovog hrvatskog konceptualnog geta.