Mjesec dana nakon srčanog udara koji ga je oborio u postelju, u bolnici u Los Angelesu preminuo je veliki trubač Freddie Hubbard, dobitnik Grammyja koji je, pored Milesa Davisa, svojom trubom obilježio drugu polovicu "stoljeća jazza".
Svirao je bebop, hard bop i post bop, i bio je trubać na mnogim bitnim pločama šezdesetih i sedamdesetih, pod svojim imenom ili kao prateći glazbenik vrhunskih jazzera poput Quincyja Jonesa, Arta Blakeya, Waynea Shortera, Johna Coltranea, Ornettea Colemana, Sonnyja Rollinsa, Herbieja Hancocka... Njegova truba može se čuti na više od 300 albuma.
"Imao je nemjerljiv utjecaj na sve trubače koji su se poslije njega pojavili," opisao je Hubbarda najpoznatiji jazz trubač današnjice, Wynton Marsalis. "Ja sam ga svakako mnogo slušao... Svi smo ga slušali. Imao je pun zvuk i izvrstan osjećaj za ritam i tempo, a najveća odlika njegovog sviranja bio je ushit. Njegovo sviranje bilo je ushićeno."
Kad zbog starosti nije mogao više dostići svoje karakteristične visoke tonove, prešao je na flugelhorn, s kojim je u mekšem stilu iskazivao isti virtouzitet kao i s trubom; svoj karakteristični način sviranja (koji je minimalno usporila ozljeda usne 1992.) pripisivao je tome što je bio i tenor-saksofonist, te je stil drugog instrumenta uključio u svoje sviranje.
Još jedan trubač, Chris Botti, također je pun hvale za Hubbarda, naročito za njegovo starije "mekše" sviranje: "Kakav je zvuk on mogao izvući samo jednom notom... Znam da je izvodio sve one bijesne stvari i visoke note, i sve je to sjajno, ali... on bi odsvirao 'Body and Soul' na flugelhornu i opet bi bio daleko bolji od svih drugih oko sebe."
