Otvorenje urbane umjetničke intervencije „Cesta pripadanja“ autora Nikole Bojića pomaknuto je zbog kiše na srijedu, 8. lipnja na lokaciji Podbrežje (Radmanovačka ulica 10, kružni tok) s početkom u 21 sat.
Riječ je o svjetlosnoj krajobraznoj intervenciji koja se bavi osjećajima pripadanja. Smještena na lokaciji uslojenih urbanih vizija, zaranja u memoriju mjesta koristeći pripadanje kao alat za prisvajanje javnog prostora.
„Cesta pripadanja-The Road To Belonging“ dio je projekta „Nevidljivo pripadanje-Invisible Belonging“ odnosno zagrebačkog dijela međunarodnog umjetničkog laboratorija ACTOPOLIS, a istraživač i dizajner usmjeren na urbani prostor, Nikola Bojić, ovoga puta skreće pažnju na neizgrađeno stambeno naselje Podbrežje, projekt pokrenut 2009. godine. Inačica zagrebačke POS četvrti Jelkovec trebala je postati novi dom za više od 1800 mladih zagrebačkih obitelji. Od planiranih jedanaest osmokatnica, kulturnog centra, škole, vrtića te svih pratećih infrastruktura izgrađeni su jedino parkiralište i kilometarska pristupna cesta.
Cesta kao granica između dviju različnih ideja pripadanja.
„Nakon sedam godina, okolno je raslinje pretvorilo cestu u fragment disfunkcionalne urbane infrastrukture. Cesta je postala simbol pripadanja koje se nikada nije ostvarilo, neizgrađeno pripadanje“ konstatirao je Nikola Bojić.
S druge strane ceste nalazi se pak primjer pripadanja koje iščezava, autohtono malo naselje s petnaestak kuća od kojih su neke stare stotinu godina. Pedesetak stanovnika suočeno je s neizvjesnom budućnosti između obećanja o grandioznoj urbanoj viziji i surove realnosti koja je demantira. “Stanovnici i dalje žive u svojim kućama, no svakodnevnica ih suočava s nepreglednom betonskom površinom koja ih podsjeća na sutrašnjicu koje nisu dijelom. Na marginama urbane vidljivosti, njihov osjećaj pripadanja blijedi. Vrijeme koje (ne) dolazi simbolizira upravo nedovršena, kilometarska cesta“, naglasio je Bojić.
A na samom kraju tog maratonskog asfaltnog projekta, preciznije na mjestu nekadašnjeg voćnjaka sa šezdesetak stabala koji je zbog potrebe građevinskog pothvata uklonjen, izgrađen je kružni tok. „Više od 30 stabala oraha nestalo je u jednom danu“, objašnjava Josip Smogar, najstariji stanar Podbrežja koji se u četvrt doselio 1949. godine. Namjera „Ceste pripadanja“ upravo je evociranje sjećanja na taj voćnjak sadnjom stabla oraha u samom centru kružnog toka, pojasnio je autor projekta. „Tik uz drvo bit će postavljen i projektor svjetla usmjeren ravno prema nebu. Na otvorenju sudionici i posjetitelji moći će napisati poruku za mlado drvo oraha. Putem jednostavne aplikacije njihove poruke pretvorit će se u svjetlosni Morseov kod, kombinaciju točaka i crta. Konačni rezultat su jedinstvene svjetlosne poruke lokalne zajednice poslane iz kružnog toka u mirni nebeski svod“ najavio je Bojić.
Također „Cesta pripadanja“ temelji se i na DIWO (Do it With Others) pristupu koji angažira lokalnu zajednicu u izgradnji drvenih struktura manjeg mjerila koje bi trebale premostiti cestu i spojiti svakodnevni životni prostor s kružnim tokom. Kružni tok pri tom postaje nova zelena točka vidljivosti, osvojeni djelić javnog prostora u moru betona.
Zagrebački projekt „Nevidljivo pripadanje-Invisible belonging“ otvorio je u travnju Saša Šimpraga s radom "Povezivanje“, uslijedila je istraživačko-radionička faza projekta „Zajednice skrbi“ umjetnice Selme Banich,a nakon „Ceste pripadanja“ Nikole Bojića iščekujemo radove Lightune.G (Bojan Gagić, Miodrag Gladović),Tonke Maleković u Galeriji SC te završnu intervenciju Selme Banich u zagrebačkoj Folki. Kustosica projekta je arhitektica Ana Dana Beroš.
ACTOPOLIS je transnacionalni umjetnički laboratorij, poziv na djelovanje i suoblikovanje grada, koji povezuje 9 kustosa i više od 40 umjetnika iz 7 gradova jugoistočne Europe, Turske i Njemačke; Atenu, Ankaru/Mardin, Beograd, Bukurešt, Oberhausen, Sarajevo i Zagreb. Sudionici projekta propituju različita urbanistička pitanja i ostvaruju intervencije u gradski prostor međusobno razmjenjujući strategije, taktike i metode rada.
U Zagrebu će za vrijeme realizacije projekta „Cesta pripadanja/The Road to Belonging“ na mikro-rezidenciji boraviti Ozge Celikaslan i Alper Sen, umjetnici iz Ankare koji također sudjeluju u projektu ACTOPOLIS.
Suradnik na projektu „Cesta pripadanja“ je Damir Prizmić (Radiona, Udruga za razvoj ‘uradi sam’ kulture).
Actopolis je pokrenuo njemački Goethe-Institut i umjetnička organizacija Urbane Künste Ruhr, skustosima voditeljima Angelikom Fitz, Katjom Aßmann i Martinom Fritzom.
