Neuništivi pisac koji je jedan period života živio i kao glazbenik, Paulo Coelho hrvatskom se čitateljstvu ovog ljeta predstavlja romanom “Valkire”. Objavio ga je VBZ uz Večernji list u prijevodu Vide Ungar.
Roman iz 1992. godine
Jedna od najosobnijih Coelhovih knjiga prvi je put objavljena na portugalskom 1992. godine, a na engleskom tri godine kasnije. Do sada, zanimljivo, “Valkire” nisu bile prevođene na španjolski, a u njima pisac vrlo otvoreno piše o svojim iskustvima s crnom magijom i čarobnjaštvom, lutanjima po američkim tajnovitim pustinjama, neobičnom događajima i susretima koji su morali ostaviti traga na njegovu literaturu i vjerovanja.
Utjecaj Castanede
– U knjizi sam napisao da sam se borio sa silama s kojima nisam bio blizak i tu sam bio totalno neodgovoran. No, Bog je milostiv i dao mi je lekciju. Mislim da je svaki čovjek čarobnjak i da se bavi magijom. Stvar je u tome da nitko ne prihvaća da ima dar i za te stvari. U magiji postoje dvije tradicije: mjesec i sunce. Prva je akumulacija znanja, druga otkrivenja. U mladosti sam prakticirao tradicionalne rituale dok nisam shvatio da znam sve kao što sve znaju i svi drugi ljudi. Treba se samo otvoriti prema duši svijeta – kaže Coelho o svojim iskustvima koji su da doveli i do pisanja “Valkira”.
Coelho ne skriva da je na njega veliki utjecaj imao Carlos Castaneda, ali i tvrdi da je vodeća sila u njegovu životu spoznaja da svatko ima svoju svrhu i da je bliži cilju ako sluša svoje srce. A baš o toj spoznaji autor bestselera piše i u “Valkirama”, knjizi čija je poruka da ne treba komplicirati odnos s Bogom.
