Mlada žena u izolaciji koju nam je nametnula korona. I na prvi pogled sve je u najboljem redu, jer ona suvereno razvija posao iz sigurnosti svoga doma i živi virtualno. No rečenica "Cijeli život živim kao sada u ovoj samoći i izoliranosti", otkriva da zapravo baš ništa nije u redu.
Riječ je o monodrami "Digitalno sama", prema tekstu dramatičarke mlađe generacije Dine Vukelić, koju je kao monodramu, u produkciji Empiria teatra, režirala Iva Srnec Hamer, a u kojoj ulogu Sare tumači Petra Svrtan.
Tekst je nadasve zanimljiv, spleten od slika iz života jedne žene koje otkrivaju razne slojeve samoće, počevši od onih koji se vuku još od djetinjstva provedenog u sjeni roditeljskog braka koji se raspada, a oni svoja nerealna očekivanja lome na djetetu. Zatim je tu doba najžešćeg puberteta i prve velike ljubavi jedne petnaestogodišnjakinje čiji neuspjeh ojača njezin očaj, osjećaj nedostatnosti i izdvojenosti od generacije kojoj pripada. Odrasla žena "ogrezla" je u digitalnoj samoći koja joj daje privid povezanosti sa svijetom, ali privid je to koji puca pri prvom izazovu. I samoća je to iz koje, čini se, nema izlaza. Autorica uspijeva postići da se unatoč tako ozbiljnoj priči od srca smijemo njenoj junakinji, ali i da se prepoznajemo u njoj. Redateljica Iva Srnec Hamer, uz pomoć dramaturgije Dore Golub, u potpunosti koristi slojevitost predloška, ali to joj nipošto ne bi pošlo za rukom da je za ulogu Sare odabrala neku drugu glumicu. Petra Svrtan kao da se (sportskim rječnikom rečeno) u ovu priču bacila naglavce i pri tome ostavila srce na terenu.
Publika joj zato vjeruje bez zadrške, a ona do maksimuma koristi poligon monodrame koji joj omogućuje da glumi, pjeva i pleše te doista pokaže sav svoj talent. Čini se da je dijelove sebe prepoznala u Sari i baš je zato uspjela na sceni oživjeti junakinju satkanu od krvi, mesa, suza, sumnji i samoće. Uz sve to uspjela je iskoristiti i humorni potencijal teksta te pokazati da od nje još mnogo toga možemo očekivati na području komedije.
