Za ruku su ga znale vući zvijezde u usponu, ali i odvjetnici, liječnici ili poreznici, a svi su htjeli – naučiti pjevati. Na vrata su mu svojedobno pokucali i iskusniji, reper Kandžija i popularni Igor Delač. Operni se solist Ladislav Vrgoč stoga nedavno odlučio na novi poslovni pothvat – otvorio je “Školu pjevanja Vrgoč” u Osijeku, prvu, barem sustavnu, u istočnoj Hrvatskoj.
– Bilo tko, bilo koje dobi i iz bilo kojeg razloga može praktički od nule početi raditi na svome glasu. Ponudili smo pjevanje kao oblik društvenog događanja. Učenje pjevanja je poput sporta, teretane ili plesne škole. Ako postoje škole trčanja, zašto ne bi i pjevanja? – započinje Ladislav Vrgoč, solist kojemu je HNK Osijek matična kuća, no već desetljeće surađuje i sa zagrebačkim nacionalnim kazalištem.
Pjevanje je psihoterapija
A pjevanje je, rezimira on, korisno jer razvija dikciju, ono je i psihoterapija, a od pomoći je i glumcima i voditeljima, odnosno svima kojima je potrebna pojačana energija u nastupu. Ladislavovi su učenici, stoga, i poslovnjaci i umjetnici.
– Čak i oni koji su već na sceni trebali bi pohađati sate pjevanja. Marin Čilić peti je tenisač na svijetu i ima trenera s kojim svakodnevno vježba. Profesionalni sam operni pjevač koji također ima trenera. Da se ozbiljno nauči pjevanje, potreban je rad pod vodstvom, stručnim i prijateljskim – govori naš sugovornik, kojemu je desna ruka u školi pjevanja kolega Robert Adamček.
Prvi se pomaci u pjevanju, dodaje, vrlo brzo primijete, no ako se ozbiljno računa na pjevanje, potrebna je, ističe naš sugovornik, godina dana ozbiljnog rada.
– Nužno je izdvojiti vrijeme, sat vremena tjedno, jer tu čarobni štapić ne pomaže – prikazuje Vrgoč i napominje kako su odvjetnici i poreznici koje je učio pjevati dok je živio i radio u Njemačkoj poslije nastupali na vlastitim koncertima.
Ladislav Vrgoč rođen je i odrastao u Zagrebu, gdje je završio Solo pjevanje na Muzičkoj akademiji. Školovanje je nastavio u Stuttgartu, na poslijediplomskom studiju opernog usavršavanja na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst Stuttgart. Istodobno je upisao i poslijediplomski studij “Lieda”, a oba završava u ljeto 2002. Prevagnula je velika želja da, kako kaže, “živi u raju koji se zove Hrvatska” pa se odlučio na povratak. Prihvatio je prvo slobodno radno mjesto koje se ponudilo, a ono je bilo u Osijeku. Novi dom pronašao je 2006. u Slavoniji, a u osječkom HNK odigrao je dvadesetak uloga u 11 sezona. Biti umjetnik u Osijeku, kaže, nije ništa teže nego u bilo kojem drugom, većem gradu.
– Gleda se individualna vrijednost. S ponosom ističem da sam solist HNK u Osijeku, međutim, ja sam operni solist hrvatske operne scene i s velikom ljubavlju pjevam u bilo kojem dijelu domovine, kao i svijeta.
Osijek i Zagreb nisu daleko ako nekoliko sati sjedenja u automobilu dnevno ne predstavlja problem. Često se događa da mi proba u Osijeku završi u 14, a u 19 sati mi počinje sljedeća, ali u Zagrebu – navodi on. Više mu odgovara, priznaje, osječki mir.
– Osijek me uvelike podsjeća na Zagreb u kojemu sam odrastao. Zvučat će čudno, ali volim puknute pločnike, ožiljak na fasadi i lišće na cesti, volim mir, ne volim kad je sve “savršeno” – rezimira Vrgoč. U Osijeku mu se rodio i sin Stjepan, danas devetogodišnjak koji je krenuo očevim stopama – svira saksofon i učenik je glazbene škole. Njih dvojica žive sami, no svestrani otac ipak stigne, ponosan je, posložiti sve kockice. Televizor ne gleda, nema ga već godinama u kući.
Ne treba previše svaštariti
Vrgoč također slika, autor je više stotina portreta i održao je dvije samostalne izložbe u Njemačkoj. Nedavno mu je stigla i neformalna pozivnica u Društvo likovnih umjetnika. Široj javnosti poznat je po ulozi u filmu “Lažeš, Melita”, gdje je zaigrao brata Nenada. Iako se to po njegovoj svestranosti ne bi moglo lako zaključiti, Vrgoč smatra da ni u umjetnosti ni u životu ne treba svaštariti ako se tim angažmanima čovjek ne može kvalitetno posvetiti, pa se namjerava, barem dok mu sin ne odraste, zadržati u pjevačkim vodama.
