Kakvog li preokreta; kao što nakon naširoko publiciranog spora oko odbijanja pulskog narodnjačkog koncerta nije trebalo dugo čekati da se u Kutini povede priča o zabrani navodno sotonističkog heavy metal festivala, nije trebalo dugo čekati ni da se na društvenim mrežama pojavi snimka pulskoga gradonačelnika Filipa Zoričića u nekom pulskom lokalu u kojem se ori narodnjak "Iznad Tešnja" Halida Bešlića.
Taj isti gradonačelnik nedavno je krenuo u rat protiv narodnjaka odbijanjem pulskog koncerta Duška Kuliša i još nekoliko imena u gradskoj sportskoj dvorani. Proizvevši uskoro masu "za" i "protiv" stavova o tome tko što treba slušati i može li se direktivama propisivati nečiji ukus, što je dopušteno a što nije, i koliko se uopće političari smiju miješati u slobodno tržište na kojem navodno živimo i poslujemo.
Dakako, uopće nije problem što je Zoričić snimljen u lokalu gdje mu prijatelji uživo i glasno sviraju narodnjake i svi očito uživaju. I neka uživaju, kao i mnogi drugi. Pisali smo o tome nekoliko puta; problem je u licemjerju društva i političkih dužnosnika koji javno promoviraju jedno, a privatno, kao i njihovi prijatelji, rade nešto sasvim drugo.
Tko je ovdje lud? Nije film nego istina; nakon što smo trpjeli prigovore da se zalažemo za "prava narodnjaka", pulski gradonačelnik Filip Zoričić i okupljeni uživaju u narodnjacima kao da sutra neće doći. Ali čemu onda ta mimikrija i licemjerje navodnog zalaganja za neku fantomsku elitnu "kulturu", kad je potpuno jasno da ti isti privatno vole narodnjake više od svih nas koji smo protiv bilo kakvih zabrana?
Naravno, nije trebalo dugo čekati pa da i tamburaški Mejaši dobiju odbijenicu za koncert 1. srpnja ispred pulskog kaštela, jer im je, kako navode mediji, Grad odbio dati dozvolu, a njihova glazba u pulskom gradskom povjerenstvu ocijenjena je kao "birtijaška". Baš poput one kakvu predstavnici grada slušaju u nekim drugim birtijama. Ovaj put Zoričić je to otklonio, rekavši da nema veze s njim. Možda i nema, ali kad se pusti balon zabrana iz boce, teško se u nju vraća. Ako nekomu nakon Pule i Kutine možda još nije bilo jasno o čemu se zapravo radi, nakon zabrane koncerta Željka Samardžića u Splitu na Sustipanu valjda je jasnije. Jer je i on dobio odbijenicu iako s cajkama nema baš nikakve veze. Samardžić, koji inače redovito puni dvorane u Hrvatskoj, dobio je odbijenicu od upravitelja parka Marjan za nastup na Sustipanu u Splitu, pa je jasno da bi gradonačelnici ili grdonačelnici, upravitelji parkova, šuma i rudnih bogatstava uskoro mogli doći i po nekoga tko se vama sviđa i zabraniti mu ili odbiti dati dozvolu za koncert.
No, u međuvremenu se dogodilo još nešto, što pokazuje solidarnost rokerske supkulture s narodnjacima, jer je baš ta rock-kultura najčešće bila na udaru zabrana i prigovora higijeničara duha i čuvara javnog morala, kojima su Goran Bare i slični valjda i danas najveći prst u oku ili uhu. I tako je splitski rock-klub Plan B u znak protivljenja svakom obliku cenzure ponudio svoj prostor za nastup Duška Kuliša, čovjeka koji godinama živi u Splitu, a postao je valjda jedini s prebivalištem u Hrvatskoj kojemu je onemogućeno da nastupa u Puli s kolegama.
Isti taj Kuliš bio je prošle nedjelje gost u emisiji "Nedjeljom u dva" kod Aleksandra Stankovića i time dobio minutažu u gledanom terminu, što ga je vjerojatno učinilo popularnijim nakon što godinama kao narodnjak nije ni prišao na program domaćih televizija ili radija. I tako je Plan B, u kojem inače nastupaju rock-imena, pokazao soidarnost kakva se najmanje očekivala od njih i ponudio svoj prostor za nastup iznenada inkriminiranom pjevaču narodne glazbe.
Ali nije to bez vraga, da se prostor rock-kluba nudi pjevaču narodne glazbe, jer ta glazba, čini se, sada klincima postaje pravi punk-folk, pogodan soundtrack bunta i protivljenja roditeljima, kao i "hoch" kulturi koju navodno javno želimo, iako svi znamo da mnogi domaći političari, sportaši i gradonačelnici privatno slušaju narodnjake. Glazbu koju, kako vidimo u slučaju iz Pule, strastveno slušaju i konzumiraju prvom prilikom kad se okupe za stolom u nekoj birtiji. To su, dakle, oni koji javno tvrde da se ne uklapa u njihovo viđenje domaće kulturne stvarnosti, kad javno govore o problemima ukusa i neukusa. A ukus je rastezljiv pojam i sa slučajem Duška Kuliša napravljen je presedan te otvorena Pandorina kutija "tumačenja ukusa" iz koje se, kako vidimo, još svašta može očekivati.
Godinama živi u Splitu, ali se nije prilagodio mediteranskom /dalmatinskom melosu no donio svoj . Tako da mu to nije neka prednost.