Mostarka Vesna Marić autobiografski roman "Plava ptica" napisala je na engleskom jeziku prije više od deset godina. A više od deset dugih godina bilo je potrebno da se roman pojavi i u hrvatskom prijevodu, iako se puno više tiče ovih, nego britanskih prostora gdje je 2009. godine bio i ukoričen te nagrađen, a onda i preveden na pet stranih jezika.
Krajem prošle godine objavio ga je zagrebački Sandorf u prijevodu Ivana Sršena i pod uredničkom paskom Ivana Vidaka, te je roman dostojno predstavljen i na pulskom sajmu knjige i autora. I autorica, koja trenutno živi između Madrida i Londona, dala je čitav niz intervjua, te je tako odlično pripremljen teren da "Plava ptica" dobije znantnu percepciju i u Hrvatskoj, a onda i u Bosni i Hercegovini.
A hoće li do te percepcije i doći? Koliko je literatura o ratnim zbivanjima s početaka devedesetih godina prošlog stoljeća u nas i dalje aktualna i primamljiva ljubiteljima čitanja? Zanima li ljude, koji su danas opterećeni i virusnom pandemijom i svim mogućim zabranama i ograničenjima (a u Zagrebu i doslovno potrešeni potresom) iskustvo mlade, maloljetne Mostarke iz miješanog braka koja se pokušala spasiti iz hercegovačkog ratnog grotla odlaskom u Veliku Britaniju gdje je godinama čekala na reguliranje izbjegličkog statusa?
Sudeći prema velikom uspjehu romana "Schindlerov lift" prijedorskog autora Darka Cvijetića, ljudi se nisu umorili od čitanja ratne proze s jugoistoka Europe. Uostalom, "Schindlerov lift" je osvojio i kritiku i literarne žirije i publiku. Hoće li se slično desiti i sa "Plavom pticom"? I dok Cvijetić piše o Prijedoru, Vesna Marić piše o Mostaru, koji je još zamršeniji ratni Gordijski čvor od Prijedora, iako je mehanika ratnih djelovanja gotovo pa ista, kao i u cijeloj BiH.
No, Mostar u svijesti Hrvata ima veću težinu od Prijedora. I hrvatski stavovi prema ratnom (i postratnom) Mostaru su puno snažnije utemeljeni i još temeljitije podijeljeni. Niti historiografija nije rekla posljednju riječ o ratu u Mostaru koji je bio ponos Hercegovine, ali i cijele Jugoslavije te je u onoj bivšoj državi imao status Dubrovnika na Neretvi, grada koji je magično privlačio turiste iz cijeloga svijeta.
O čitavom tom mostarskom identitetu kojeg je rat raspršio u čestice prašine, Vesna Marić ostavlja nam čitav niz intimističkih zapisa koji nemaju nekakav potencijalni historiografski cilj niti su tu da bi razotkrili istinu o gradu u kojem su međunacionalne podjele bile izuzetno grube i fatalne. Nju kao književnicu više zanima identitet njene obitelji o kojoj je ostavila doista potresne i iskrene literarne krokije (tu se svakako izdvaja nevjerojatno emotivni i neumoljivi portret oca), baš kao i identitet njenih susjeda i prijatelja koje je rat raspršio kojekuda po svijetu.
Manje je zanima sudbina grada koja se nije rasčistila niti do današnjih dana, po čemu je Mostar doista pravno i demokratski najneuređeniji grad u suvremenoj Bosni i Hercegovini u kojoj je konkurencija takvih gradova iznimno velika. Drugi dio ovog romana bavi se izbjegličkom pozicijom mlade i nepokorne, života i slobode željne Mostarke koja se snalazi u sivim predgrađima malih britanskih gradova koje niti u snu ne spominju turistički vodiči niti ne posjećuju organizirane grupe s kruzera.
U tim je dijelovima romana Vesna Marić ušla u utrobu europske, navodno humanističke (i kršćanske) civilizacije, kao i mnogi drugi autori prije nje koji su imali izbjegličko iskustvo. Pri tome je napisala i nekoliko upravo odličnih priča sa sjajnim, evergrinskim likovima. Među tim pričama svakako se ističe bolno razotkrivajuća priča "Prijateljstvo", i duhovita i tužna u isto vrijeme, uostalom kao i brojni drugi prozni zapisi iz ove zanimljive i pitke, te rijetko homogene zbirke koja kao da ne završava posljednjom pričom i posljednjom točkom na posljednju rečenicu.
Kao da je cijela knjiga (možda baš kao i život njene protagonistice) naprasno prekinuta bez onog završnog vehementnog finala, bez ekstatičnih fanfara ili pak bez nekog krajnje intimističkog, poetičnog detalja u kojem se može metaforički oslikati čitav jedan život na kojeg je bezdušno navalila teška povijest jedne zlosretne regije u kojoj su stalni samo ratovi, sukobi i netrpeljivost.
w︆w︆w︆.︆Ki︆s︆s︆i︆a︆.︆c︆l︆u︆b