U petak 17.02. u Plavom ciklusu Zagrebačka filharmonija odala je priznanje svojem dugogodišnjem šef-dirigentu Lovru pl. Matačiću koji je tu funkciju obnašao punih deset godina, od 1970. do 1980.
Orkestrom Zagrebačke filharmonije dirigirao je maestro Leopold Hager. U čarobnom koncertu nabijenom emocijama publika se uz zvuke posljednjeg remek djela velikog simfoničara Antona Brucknera - 8. Simfonije u c-molu iliti „misterija“ kako ju je opisao sam autor, prisjetila veličanstvenog Lovre von Matačića.
U sklopu večeri predsjednik HDGU Prerad Detiček svečano je uručio nagradu za životno djelo Hrvatskog društva glazbenih umjetnika "Lovro pl. Matačić" akademiku Pavlu Dešpalju, a čestitke akademiku uputio je i Zoran Juranić, predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačke filharmonije. Zagrebačka filharmonija imala je čast, a njena publika zadovoljstvo, puno puta ugostiti maestra Dešpalja koji je tokom svog glazbenog djelovanja postavio umjetničke i profesionalne standarde dirigiranja te su njegov doprinos i zasluga hrvatskoj (ali i svjetskoj) glazbenoj kulturi neosporni.
Von Matačić ima poseban status u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi i kao takav pripada eliti europske i svjetske glazbe 20. stoljeća. Ljudski i umjetnički formiran na razmeđu tradicija i kultura, uspio je na zadivljujući način asimilirati i sintetizirati razlike uvjetovane tim razmeđima, ugrađujući ih u temelje izraznog i spoznajnog bogatstva svojeg suglasja s glazbom.
Ovaj koncert još je jednom pokazao svu širinu i talent sjajnih glazbenika Zagrebačke filharmonije, a više no sjajna atmosfera među posjetiteljima, najbolji je poziv svima da i idući petak, 24. veljače, dođete na još jedan u nizu veličanstvenih koncerata više nego primamljiva naziva - 100% ROMANTIČNO. Orkestar Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Andrewa Gramsa te sjajni ruski virtuoz Andrej Gavrilov na klaviru pobrinut će se da u mjesecu Valentinova „ljubav u zraku“ ostane što duže.
Koliko se priča a i istina je dirigent Pavle Dešpalj uopće nikada nije cijenio Lovru pl.Matačića....Svojevremeno je vrlo ružno pričao o Matačiću i podsmijavao se Matačiću za vrijeme njegova života....i onda se nađe drug Detiček da preda Dešpalju nagradu društvava glazbenih umjetnika dirigentu Dešpalju.....Čovjek ako ima obraz ovako ne bi nešto predložio a niti prihvatio......