Priča o mladom nogometašu iz Hrvatske koji prelazi u njemački klub Wolfsburg, a kroz koju se istražuje kako natjecateljski duh i glorifikacija uspjeha stvaraju kulturu dehumanizacije sportaša. To je “Jezik kopačke”, predstava kojom ZKM otvara svoju sezonu, a čija je premijera zakazana za 21. rujna. Bit će to praizvedba teksta Ivana Ergića (bivšeg nogometaša) i Filipa Grujića, u režiji Boruta Šeparovića, predstava koja će otvoriti pitanja koja idu daleko izvan sportskih terena, propitujući suvremeni nogomet, depresiju i kapitalizam.
Ovaj uzbudljivi početak tek je dio bogate sezone koju su najavili iz popularnog zagrebačkog kazališta, sezone u kojoj su ostale tek još dvije nepoznanice, što će režirati Miloš Lolić, mladi srpski redatelj koji je 2023. osvojio Nagradu za režiju “Bojan Stupica” za predstavu “Yankee Rose” po tekstu Slobodana Obradovića, u produkciji Beogradskog dramskog pozorišta, a kojem će to biti debi na hrvatskoj kazališnoj sceni, te koje će djelo odabrati uigrani dvojac: redatelj Paolo Magelli i dramaturginja Željka Udovičić Pleština.
Nakon uzbudljivog, nogometnog, početka sezone slijede čitanja novih djela nagrađenim Nagradom Marina Držića, popularni program Držić u ZKM-u, u kojem će u scenskim čitanjima biti predstavljene drame: “Bolna djeca” Antonele Tošić, “75 godina Alah nije prozborio ni riječ” Lucije Marković i “Tuđe Topline” Espija Tomičića. Na samom kraju rujna ZKM je u Kini, gdje gostuje u Shanghai Dramatic Arts Centeru s Ionescovom “Ćelavom pjevačicom” u režiji Suzane Nikolić.
Za 8. studenoga najavljena je premijera predstave Jean-Luc Lagarcea “Samo kraj svijeta”, koprodukcija s Istarskim narodnim kazalištem Pula. Ta predstava bit će prva suradnja redatelja (i poznatog koreografa) Matije Ferlina s glumačkim ansamblom ZKM-a. Na početku prosinca, na samog Sv. Nikolu na rasporedu je premijera mjuzikla “U koga se uvrglo ovo dijete” namijenjenog prije svega mladoj publici.
U veljači, premijera je zakazana za Valentinovo, vidjet ćemo novu dramu Ivora Martinića “Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute” koju će režirati Aleksandar Švabić. Distopijska je to priča u kojoj autor postavlja zanimljivu hipotezu: roditelji, naime, dobivaju upitnik u kojem se od njih traži da odaberu dijete koje će zadržati u slučaju katastrofe. Drama počinje kada roditelji priznaju najstarijem sinu, miljeniku obitelji, kako su ga u formularu odabrali kao nekoga koga bi se potencijalno odrekli te kako bi zadržali mlađeg sina, koji je oduvijek bio problematičan.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će redatelj riješiti “problem” drame koja se formalno sastoji od samog dijaloga, dok se njezina jedina didaskalija nalazi u naslovu drame. Troje ljudi za jednim stolom tako je u središtu interesa kazališnih autora, ali i publike, stavljaju čistu komunikacija, dijalog koji na trenutke imitira transkripte nekog izmišljenog “obiteljskog” suđenja.
Dijalog se sastoji od čistih, ogoljenih, gotovo faktografskih rečenica, optužbi, gorkih istina, bez imalo uljepšavanja. Lako je pretpostaviti da će u njemu, unatoč katastrofičnom okviru priče, mnogi prepoznati vlastite obitelji i vlastite traume. U kazališnom i umjetničkom smislu, povratak na čisti dijalog, stvara posebnu atmosfera i naboj drame – osjećaj neizvjesnosti i napetosti. Tako je u samoj biti ovog djela ono za što Ivor Martinić kaže da ga najviše zanima u kazalištu, a to je odgovor na pitanje: “Jesmo li spremni čuti neumivenu istinu?”
