Nekoliko je novosti za ovogodišnje Dane arhitekata koji su, čuli smo od organizatora, okupili dvostruko veći broj gostiju od očekivanog. Prvo je kako ih je ovaj puta Hrvatska komora arhitekata suorganizirani s Udrugom hrvatskih arhitekata što se čini doista logičnim potezom za ponovo dobro organiziran događaj. Kao i odluka da HKA više ne dodjeljuje godišnje nagrade arhitekata, nego da ostanu samo one koje dodjeljuje UHA kao zanatska udruga. Novost je i održavanje u Dubrovniku čemu je razlog bio i obilazak doista sjajno izvedenog Studentskog doma Akademis autora Tina Svena Franića, Ane Martinčić Vareško i Vanje Ristera za što su autori i nagrađeni a ovo je konačno bila prilika da se dom i vidi uživo, i to godinu dana nakon što je stavljen u funkciju.
U predavanjima o projektiranju i gradnji doma se i površniji zanimatelj za ovu struku mogao upoznati sa starim rivalstvom arhitekata i graditelja ali i realnostima s kojima se struka susreće. Tin Sven Franić tako je rekao kako se nerijetko do dovršetka nekog projekta zakon promijeni i tri puta, s njime i površina građevine, pa na početku arhitekt zapravo ne zna točno kako će mu projekt izgledati na kraju. Bilo bi zgodno da je to mogao čuti novi ministar graditeljstva Ivan Paladina koji je netom prije skupa izašao iz izolacije pa nije mogao sudjelovati. Kao i da vidi doista iznimnu građevinu doma koji je tlocrtno intrigantan, s tri kvadrata pretvorena u romb pa spojena tako da podsjećaju na starinski mehanizam. Dom je inovativan i po tome što je u dobroj mjeri samoodrživ, otvoren i za druge, čak i turiste, ne samo studente. Tako je i otvorenje događaja bilo upravo u velikoj dvorani doma Akademis.
Još su tri projekta podrobno opisana na skupu. Iva Letilović predstavila je rekonstrukciju Providure i Kneževe palače u Zadru koju je osmislila s Igorom Pedišićem. Mia Roth iz ureda roth i čerina uvela nas je u zadnju realizaciju interpretacijskog centra u Osekovu te tri promatračnice u Lonjskom polju demonstrirajući kako se na skladan način djelo čovjeka uklapa u prostor prirode na svrsishodan način. No, dakako, Pelješki most kojega je predstavio sam njegov konstruktor Marjan Pipenbaher, bio je vrhunac događaja. Okupljeni su arhitekti imali prilike u njegovu društvo posjetiti most koji je izuzetan te se dobije dojam kako ga država, zapravo, reklamira na pogrešan način. On je daleko više od spojnice s jugom Hrvatske, riječ je o arhitektonskom i graditeljskom dragulju, vrhuncu tehnologije u izvedbi te se doista već samo zbog njega vrijedi zaputiti put dalekog juga.
Svakako treba istaknuti i predavanje Mirana Gajšeka, voditelja Odjela za uređenje prostora grada Ljubljane, u kojem je bilo razvidno kako bi zagrebački gradski oci imali što naučiti od Ljubljane koja je otvorila 10 hektara pješačkih zona u središtu grada, uspjela preoblikovati, primjerice, prostor BTC-a uz manje-više slične probleme kakve ima i Zagreb. Komora je signalizirala da struka treba više pozornosti javnosti organizirajući nekoliko panela pod egidom Drugi o nama, sve uz uvijek odlično vođenje Danijele Trbović. Jedan je bio vezan za medije, po mišljenju mnogih gostiju, taj je bio i najdinamičniji s jednim sigurnim rezultatom – arhitekture u medijima treba biti više, kao što i mediji od arhitekture više trebaju.
