Michael Crichton i Steven Spielberg oživili su dinosaure rekonstrukcijom DNK pronađene u fosilnim ostacima prethistorijskih komaraca. George A. Romero i ostali majstori zombija svoje su mrtvace vraćali među žive različitim nadnaravnim i pseudoznanstvenim sredstvima. Međutim, nije bila potrebna nikakva magija ili znanost da bi se oživili rock dinosauri, ostaci ostataka nekadašnjih heroja generacija koje su se borile protiv sustava i gitarom mijenjale svijet. U većini slučajeva dovoljan je bio samo ček na svotu s dovoljno nula.
Još je 1963. godine Bob Dylan napisao "Times They Are a-Changin", jednu od najboljih pjesama u povijesti rocknrolla. Piskaralima koja su u njoj vidjela potvrdu sve izraženijeg generacijskog jaza tada još mladi Robert rekao je: "Ne, to su jedine riječi kojima sam mogao odvojiti živost od mrtvila. Nemaju nikakve veze sa starošću".
Postoje vrlo stari rockeri koji manje ili više dostojanstveno stare (uz Dylana, Neil Young je prvi koji mi pada na pamet) i ostaju zanimljivi čak i u petom desetljeću karijere; no, ima puno više onih (čak znatno mlađih) kojima nekadašnja pobuna danas predstavlja paket dionica kojima je skočila vrijednost, pa ga žele iskoristiti umjesto trećeg stupnja mirovinskog osiguranja. The Police, Sex Pistols, Led Zeppelin, Genesis, Eagles, Van Halen, Smashing Pumpkins... Lista se nastavlja unedogled, a gdje su još oni koji su se okupili prošle ili pretprošle godine, pa nekoliko najvećih grupa s ovih prostora koje su desetljećima drmale cijelom bivšom državom...
Leb i sol održali su lekciju Bijelom dugmetu kako te stvari treba raditi, ali čak su i članovi Teške industrije utuvili sebi u glavi da nekome trebaju.
Uz časne iznimke poput Rage Against the Machine, za čiji su reunion godinama fanatično navijali svi fanovi, u većini drugih slučajeva novac je bio pokretački faktor.
No, pogrešno i ishitreno bilo bi zaključiti da je on uvijek i jedina motivacija da se zaborave nekada "nepomirljive kreativne razlike" među članovima banda koje su i prouzročile razlaz. Kad bi bilo tako, dogodio bi se i Abbin reunion, jer govori se da je članovima nuđena svota koja premašuje u stvarnosti nepojmljivih milijardu dolara...
Ultimativna rnr prijevara
Mislite li da je Stingu ili Robertu Plantu stvarno prijeko potrebno još novca? Naravno da nije. "Svi mi imamo i previše novca da bismo se brinuli odakle ćemo namaknuti sljedeći milijun ili dva". "Jednostavno, shvatiš da je došlo pravo vrijeme da još jednom osjetiš to zajedništvo, drugarstvo koje ti je nedostajalo", izjavio je Phil Collins najavljujući turneju svog starog banda.
Čak i Sex Pistols, koji će svima sasuti u facu da su "ovdje samo radi novca", vjerojatno to dobrim dijelom rade samo kako bi se, parodirajući sami sebe u slapstick maniri, distancirali od drugih nedavno reanimiranih dinosaura. Osim toga, takav pristup dobro im dođe i kao alibi za loše odrađen koncert. "Pa što si očekivao, djedice?" tako je Johnny Rotten replicirao nezadovoljnom fanu starije generacije. Doista, super je biti Sex Pistols, ali "velika rocknroll prijevara" koju danas izvode zapravo je vrlo inteligentna i dobro smišljena: kao, svi nas drugi varaju kad govore da im novac nije najveći razlog da se ponovno okupe, a Pistolsi će nas varati otvoreno lošom svirkom, ali će iskreno priznati da to rade samo radi novca.
Samo što uopće nije tako bandovi "ozbiljnih" muzičara znaju da se od njih očekuje puno više, odnosno da u skladu sa svojom reputacijom profesionalno i inspirirano odrade svirke te pruže fanovima uvjerljiv izlet u bolju prošlost. "Izazovi nisu uvijek ispred nas, ponekad su i iza", rekao je nedavno Vlatko Stefanovski. Kad ne bi mislili da mogu biti jednako dobri kao u najboljim danima, stari se rockeri velikim dijelom ne bi ni vraćali slično kao u slučaju osijedjelih bankara i direktora koji sada čine dobar dio njihove publike, glad za novcem jednostavno ne može biti jedina motivacija.
Zapravo je potpuno isto i s Pistolsima, ali oni će radije reći da žele namlatiti lovu nego priznati svoju sitnoburžujsku žudnju za barem djelićem nekadašnje slave, jer to bi bilo još pogubnije za njihov imidž. Punks not dead!
Dobro, ali nisu li svi ti razlozi zapravo osobna i ljudska stvar izvođača? Njihov problem? Glazbenom kroničaru ili novinaru ti razlozi možda neće značiti puno jer se sa sigurnošću može reći da nijedan od spomenutih reuniona neće donijeti ništa novo ili posebno zanimljivo u svijetu glazbe, ali golem broj fanova i posjetitelja koncerata uopće ne misli tako.
Turneje za Guinnessa
Klima još nikada nije bila povoljnija za okupljanja takve vrste. Sve donedavno turneje su ponajprije bile način predstavljanja albuma i poticanja njihove prodaje, a od bandova koji su se odlučivali za reunion očekivalo se da imaju novi materijal. Međutim, takvo rezoniranje odjednom je ustuknulo pred poslovnom logikom. Nekadašnji hipiji i šezdesetosmaši, kao i oni koji su u doba prvog vala punka bili buntovni tinejdžeri, danas su postariji audiofili koji se zaklinju u "zlatno doba" rocka, smješteno u razdoblje od sredine šezdesetih do početka osamdesetih.
Ne treba im to osobito zamjeriti s obzirom na to da se današnja glazbena ponuda velikim dijelom sastoji od reciklaže bolje prošlosti, isfabriciranih i pomno zapakiranih pop proizvoda s ograničenim rokom trajanja, a istinski moderni izvođači prečesto su previše izazovni ili rafinirani za uši mnogih. Neki kažu da je glazba došla do litice i da više nema kamo dalje, a u prilog tomu govori i to što se barem u posljednjih 15 godina nije pojavio nijedan novi globalno istinski važan žanrovski val.
No, uvijek se može natrag, što najbolje znaju kritičari starije generacije koji će uvijek u nekim novim Strokesima vidjeti Stoogese ili Kinkse, a u Radioheadima Floyde ili nešto drugo, treće jedino što će im katkad usporedbu uzimati kao zlo, a katkad kao dobro, ovisno o afinitetima. Međutim, ponavljanja i nove verzije nikada ne mogu nadmašiti originale, kao što je to katkad slučaj u filmskoj industriji čiji se današnji repertoar velikim dijelom oslanja na sequele i remakeove. Ljudi žele pravu stvar, a sada su odrasli, pa je mogu i platiti koliko god treba. Zbog drastičnog pada prodaje CD-ova, malo je tko primijetio podjednako izrazit trend golemog porasta zarade od koncerata.
Nedavno je objavljeno da će The Rolling Stones svojom turnejom "A Bigger Bang" namaknuti 437 milijuna dolara i time ući u Guinnessovu knjigu rekorda. The Police prodali su milijun i pol ulaznica za svoju povratničku turneju, s ukupnom zaradom od 168 milijuna dolara. Samo u odnosu na prošlu godinu, zarada od koncerata porasla je 16 posto u Americi i 11 posto u Britaniji.
Vremena se stvarno mijenjaju, kako kaže Bob Dylan, ali granica između živosti i mrtvila postala je tanja nego ikada. Danas, u sam sumrak svojih karijera, nekadašnji rock idoli uspješnom povratničkom turnejom mogu steći ono što im nikakav novac ne bi mogao priskrbiti: nov život i bolje mjesto u vječnom rock panteonu.
