Više od deset minuta srdačnog pljeska ispratilo je u katedrali na
Varaždinskim baroknim večerima izvedbu Bachove Muke po Ivanu. Nije tome
samo razlog da se publika zaželi velikih baroknih
vokalno-instrumentalnih djela uživo koja su zbog njihove složenosti i
brojnosti izvođača relativno rijetko na programu, nego i pomne izvedbe
koja je imala niz svojih sasvim posebnih trenutaka.
Pod vodstvom Vladimira Kranjčevića koji je dvostanoj izvedbi osigurao
tečan protok i kompaktnost cjeline ponajprije odabirom dobrih izvođača,
u varaždinskoj se katedrali s gostima solistima okupila svojevrsna
“glazbena kraljevina SHS”. Imponirao je zaobiljeni zvuk i pregnantna
polifonija Slovenskog komornog zbora uz solidnost relativno svježe
osnovanog Camerata Sebica koja djeluje od 2004. godine.
Diskretan scenski prikaz, delikatan u svojoj stiliziranoj jednostavnoj
simbolici Kristove muke, osigurali su redatelj Georgij Paro, koreograf
Milko Šparemblek, scenograf Aljoša Paro uz efektno osvjetljenje Petera
Steina te kostimografkinja Marija Žarak. Posebno su pak zapaženi
prilozi Gu00F6tza Teutscha na violi da gamba, maštovita Pavla Mašića za
pozivitom, Uga Nastruccija na lutnji, pažljivih solista iz orkestra,
orgulja Alena Kopunović-Legetina.
I ako na vrhu stoji zapanjujuća intenzivnost nenadmašne Marjane
Lipovšek u ariji Kristove smrti Es ist vollbracht (Svršeno je),
doprinos drugih solista nije nimalo zanemariv. Tako je iznenađujuće
impozatna zrelost Evanđelista vrlo mladoga Henninga Clockea, stamen
Pilat i ariosa prelijepa glasa Jože Vidica, izražajan Isus Davidea
Damianija, dok u sopranskim arijama blista Margareta Klobučar i drugi
put sa sviješću o stilu tenor Joshua Ellicott te pokretljivi bas Ivica
Čikeš. S Bachovom glazbom koja obavija s crkvenog kora, iz pokrajnjeg
ili s glavnog oltara varaždinska scenska izvedba Muke po Ivanu zacijelo
je lijep doprinos festivalu kojega će se sjećati.
KRITIKA
Posebni trenuci s Bachom
