Traži se ravnatelj Drame HNK u Zagrebu. Treba biti odlično informiran o
umjetničkim strujanjima u svijetu, treba dobro poznavati domaću
književnu i kazališnu tradiciju, treba imati na umu vrline i mane
ansambla, treba znati osmisliti program koji će podjednako razgaliti
razmaženu premijernu publiku i drske srednjoškolce odgojene internetom.
Mora pronaći za sve to odgovarajuće redatelje, dobro bi bilo da svi ne
budu strani...
Osobno ne poznajem takvu osobu niti bih joj želio biti u koži.
Prije gotovo godinu dana sada razriješeni ravnatelj Drame Dragan Despot
na konferenciji za novinare, predstavljajući od stare uprave preuzetu
"Žudnju" Sarah Kane, samo je prozborio: "Eto, pa sad gledajte!"
Predstavu je skinuo poslije nekoliko izvedbi, "ne mogavši više gledati
suzne oči Alme Price".
Kako onda objasniti da je, poslije radikalnog domaćeg Boruta
Šeparovića, doveo dvojicu stranih redatelja sličnih kazališnih poetika.
Tomaž Pandur bio bi prvi redatelj u povijesti HNK koji bi tri sezone
zaredom režirao u Drami, a Laszlo Bagossy je već izborom Danka Ljuštine
za ulogu Leara pokazao kako ga tradicionalan teatar ne zanima. Čudno bi
bilo da je taj eksperiment uspio. Još je čudniji muk Vijeća za
kazališnu djelatnost u gradu i Komisije za HNK u kojoj su zajedno
predstavnici gradskih otaca i Ministarstva.
Intendantica Ana Lederer preuzela je kuću u kojoj su se problemi
nagomilali. Smirila je situaciju u Operi, napose u Baletu. Tvrdi kako
će sada svu pozornost posvetiti Drami. No, nesreća Drame i jest to što
je siroče u kući koja je zbog nje i osnovana. Problem nije samo
stambeni i nije samo kadrovski. I nije samo estetski.
RIJEČ - DVIJE