Nakon pandemije i popuštanja ograničenja Nacionalni balet Kanade priprema novo "Labuđe jezero", najveći bijeli klasik među baletima, ujedno i jedan od najizvođenijih (i najtežih) baletnih naslova koji postoje. Istovremeno redateljica Chelsea McMullan snima dokumentarni film o nastanku te predstave, za koji je scenarij napisala s Victorijom Abolarinde, Seanom O'Neillom i Leah Schulli.
U središtu njihove priče tri su baletne umjetnice, a ugledni Guardian u svojoj najavi piše kako su zapanjujući prizori koji vode ravno iza scene, u samo srce ansambla, te otkrivaju svu ljepotu, ali i muku najteže umjetnosti na svijetu. Od tri glavne junakinje ovog dokumentarnog filma možda je i najvažnija priča o direktorici produkcije Karen Kain. Gledatelji je upoznaju u trenutku kada počinje rad na svom zadnjem baletu, jer pred njom je mirovina. Zbog nje je i film simbolično naslovljen "Labuđi pjev" ("Swan song").
Ta nekadašnja primabalerina, i velika zvijezda kanadskog baleta, svojevrsni je spoj prošlosti i sadašnjosti ove izvedbene umjetnosti. Nekada je ona plesala glavne uloge u "Labuđem jezeru" (uloge Odette/Odile, tj. bijelog i crnog labuda uvijek pleše ista balerina), a sada su 'konci' cijele produkcije kao i veliki ansambl u njezinim rukama, jer ona je na poziciji umjetničke ravnateljice Nacionalnog baleta Kanade. Njezina karijera traje više od pet desetljeća, plesala je s velikim Rudolfom Nurejevim, koji ju je nakon gostovanja u New Yorku odveo na večeru s Andyjem Warholom. Isprva je bila zgrožena zdjelama kokaina koje su okruživale tog tada već svjetski razvikanog umjetnika, ali se ohrabrila te ga je u razgovoru koji je trajao do jutra toliko oduševila da ju je pozvao u svoj atelje, gdje mu je pozirala, tako da danas ima portret koji je naslikao – Warhol. I dok je ona simbol elegancije i profinjenosti baleta, njezina je protuteža sadašnja zvijezda ansambla Shaelynn Estrada, koja negdje pred sam kraj filma izgovara (za mnoge bogohulnu) rečenicu: "Balet je jebeni punk rock."
Tom rečenicom Shaelynn Estrada zapravo ističe sve one suze, muku i znoj koji prate svakog baletnog umjetnika u njegovu svakodnevnom poslu, svu onu hardcore predanost koju ova umjetnost zahtijeva od izvođača, jer iza svega toga krije se sposobnost da izazovu sirove emocije, bilo da se radi o potpunoj romantici ili pak smrtnoj tragediji. Pri tome gledateljima neće promaknuti da punk rock najbolje opisuje ovu balerinu, koja otkriva svoj posve neobičan život. U balerinu je izrasla iz vojnog derišta koje se zbog posla svog oca stalno selilo i zbog toga se morala školovati kod kuće, a zaljubivši se u balet, satove je, kao dijete, plaćala čisteći studio te je danas i te kako ponosna na svoje mjesto u cijenjenom Nacionalnom baletu Kanade.
Treća je velika baletna zvijezda ovog dokumentarca aktualna superzvijezda trupe, Jurgita Dronina, koja pleše glavnu ulogu Odette/Odile. Njezinom pričom film ulazi u najtamniju stranu baleta, jer dok traju probe za "Labuđe jezero" ova se primabalerina, gotovo u potpunoj tajnosti, bori s ozbiljnom ozljedom živca, pa tako ona postaje simbol svih balerina i baletana koji svakodnevno plešu kroz svoju bol.
Film pokazuje niz neugodnih proba tijekom kojih se na trenutke čini da balet neće biti spreman za premijeru, a jedan dio priče posvećen je i načinu na koji novo kanadsko "Labuđe jezero" odstupa od stoljetne tradicije. Naime, odlukom kostimografa, koreografa i redatelja sve balerine ne nose bijele i ružičaste tajice, tako da "labudovi" u velikim grupnim scenama ne izgledaju kao da su svi bijelci. Tu baletnu "revoluciju" posebno pozdravlja crna plesačica Tene Ward, koja se trupi pridružila nakon baletnih uspjeha u rodnoj Australiji.
Dokumentarac "Labuđi pjev" u britanska kina i na televizijske platforme stiže 16. kolovoza, a dok ga ne "uhvatimo" na nama dostupnim platformama, preostaje nam žal nad činjenicom da hrvatski balet već godinama nema ni profesionalne snimke svojih velikih uspješnica. Danas bi primjerice bila čista antologija gledati kako je glavnu ulogu u "Labuđem jezeru" plesala Vesna Butorac Blaće, koja i sada nosi titulu naše najveće primabalerine, te zatim njezinu izvedbu usporediti s primjerice Almirom Osmanović, koja je briljirala u ulozi Odile, tj. crnog labuda, Irenom Pasarić, koja je oduševljavala vrhunskom tehnikom 'izbrušenom' na doškolovanju u Moskvi, pa sve do današnjih zvijezda baleta HNK Zagreb: Natalije Kosovac, Ive Vitić Gameiro i Rieke Suzuki Sumitomo.
