I to se dogodilo! Hibernacija je trajala četiri i pol godine, tijekom
kojih su se vijesti o domaćem bandu najbedastijeg imena još
od pojave grupe Mladi pojavljivale, blago rečeno sporadičnim ritmom.
No, s 'Pjesmama za gladijatore’, Pips, Chips &
Videoclips izazivaju sve koji ih vole (a one druge još i
više) na novi audio okršaj.
Autor proslavljene krilatice 'Jebo te patak, život je
kratak’, koji je nekada zazivao na borbu za Sveto Ime 'i
kolcem, i lancem i bokserom u glavu’, danas nosi svemirsko
odijelo i nemoguće ga je privoljeti na intervju
'jedan-na-jedan’. Umjesto toga, svoje je kozmičke
mudrosti odlučio odaslati putem suvremene tehnologije; vi njemu mejlom
pošaljete pitanja, on vama odgovore. Pristali smo na tu igru
samo kako bismo ih mogli nesebično podijeliti s vama, našim
čitateljima.
Primjerice, sigurno vas zanima kakvo je to mitsko mjesto
Fafenštajn iz kojeg band trenutačno crpi inspiraciju? I
zašto su se odlučili na spiku s astronautima, budući da
dotični umjetnički koncept i nije osobito originalan? Daddy progovara:
- Vi ste najvjerojatnije u najpravijem pravu otkad je pravaca kad
tvrdite da biti astronaut nije osobito originalno…ali jedna
stvar me kopka….da li to znači da vi odnekud znate i kako će
sve ovo s nama završiti? Da li to znači da ste vi
naš film pogledali prije nas? Kako smo prošli u
kinima? Ako je to točno, a ja nisam dovoljno kompetentan da to
negiram….ako je to točno….to znači da davno
proročanstvo astronauta Lopeza ima osnove. 'Netko je ovdje bio prije
nas’, rekao je Lopez drhtavim glasom i s munjom u očima svima
nama, a bilo nas je 5 jer se Šinec nakratko izgubio, pri
samom ulasku u Mitsko mjesto postanka i nade. Veseli astronautski hihot
i Droidov zaigrani pjesnički duh gonili su tada Lopezove tmaste misli
daleko iza brda i dolina. Kad smo na koncu pronašli i
Šineca - sreći, veselju i mladenačkoj
neobuzdanosti nije bilo kraja. Ubrzo, sve smo
zaboravili….evo, sve do danas, sve dosad!
Nakon izlaska svakog novog materijala Pipsa, redovito se odmah
pojavljuju i usporedbe te insinuacije na kopiranje nekih
'svjetskih’ bandova. Prošli put imali smo
'slučaj’ pjesme 'Vjetar’ koja je u uvodu neodoljivo
podsjećala na 'Pyramid Song’ Radioheada, a sada se po
forumima može pročitati kako s 'Teroristi plaču’ Pipsi
skidaju Flaming Lips, posebno kada je o produkciji riječ?
- Ma dobro, to da mi skidamo Davea Fridmanna, izuzmemo li malu dozu
prvoloptaške perverzije, i nije neka vijest. Al
baš u ovom slučaju, da Dave Fridmann skida samog sebe, to je
stvarno nešto, odgovara Daddy.
Još u vrijeme dok Fafenštajn nije niti postojao,
vaš novinar imao je priliku napraviti i 'živi’
intervju s tadašnjim Dubravkom Ivanišem. Ovaj mu
je tada iskreno rekao: 'Zaista ne mislim da sam bilo kojim intervjuom
popularniji, niti da mi ide bolje, zaista ne vidim benefit za sebe...
ne mogu biti gore pozicioniran nego što jesam, a ako mi
pomogne, onda će mi stvarno minimalno pomoći’. Stoga smo,
ovaj put barem preko žice, astronauta Daddya upitali stoji li
još uvijek iza svojih riječi. Odgovor je bio doista
samoprijekoran:
- Ha, ha,
ha….’benefit’!....’pozicioniran’…..yeah!
I velite, to su baš sve, od riječi do riječi, moja sranja?!
Alal mi vera, što da kažem! Uopće, to izražavanje u prvom
licu jednine, ta primitivna neobuzdana egocentrična potreba za
samopromocijom…Predsjedniče Svemira, prisežemo, kaznit ćemo
se sami!’
A što se tiče ambicija za izlaskom iz uskih okvira domaće
scene:
- Pokušati tražiti nešto
više od ovog što danas imamo, a imamo 'vasceo
kozmos’…jer mi smo posvuda, mislim da bi bilo
bogohuljenje.
Znamo i da mnoge zanima otkud tolika poslovična ogorčenost na
svijet oko sebe koju je ovaj dosadašnji mrgud nerijetko
upražnjavao, kada se čini kako je njegovoj skupini svirača/astronauta u
mnogim stvarima lakše no drugima - uz podršku
Emila Tedeschija, sponzore, Davea Fridmanna kojeg si mogu
priuštiti... Međutim, i Daddy se slaže da su takvi istupi
bili greška. Danas kada je spoznao nekoliko važnih kozmičkih
istina, spreman je priznati:
- Opet ste u pravu! Mi astronauti zaista nemamo pravo na negativne
emocije. Svi nas štuju i, iz priloženog se vidi, brinu za
nas. Nigdje nismo sreli tako osjećajna stvorenja kao kod vas u
Fafenštajnu. Mada je golorukom puku prilično
teško, velika je većina spremna prepoznati one rijetke
sretnike kojima je sve u životu lako, kao što je to s nama
slučaj. Ono što je prekrasno je činjenica da ne osjećamo ni
trunku zavisti, dapače, mi kao da vam dođemo poput svijetla na dnu
tunela. Zato ja ponekad ukorim Floyda kad ispod popluna zadirkuje
Droida (to se oni igraju tzv. svjetla na dnu tunela), pa im za kaznu do
pred zoru čitam fafenštajnsku povijest prepunu odricanja i
muka. Ti mladi piloti morali bi znati da svemu dođe kraj, pa i njihovoj
kasnonoćnoj zafrkanciji!
Uzevši to sve u obzir, je li Dubravko Ivaniš
sretan čovjek?
- Eh, sad smo ko babe neke! 'Praotadžbina’ zove, a
mi ćemo, vidim, uskoro početi slagati pasijans!
DUBRAVKO IVANIŠ A.K.A. RIPPER A.K.A. DADDY U STRATOSFERI!
Predsjedniče svemira, kaznit ćemo se sami!
