Gospodine Kunčeviću, čini mi se da ste poslu ravnatelja dramskog dijela programa Dubrovačkih ljetnih igara pristupili kao redatelj. Jeste li zadovoljni kako ste ove godine teatralizirali grad?
- Posve smo zadovoljni! Što je još važnije zadovoljan je i Grad i zadovoljni su gosti koji su ljetos došli u Dubrovnik i vidjeli što smo napravili. Ta teatralizacija grada treba biti još jača. Još ne mogu i neću govoriti o programu Igara iduće godine, jer to treba pažljivo komponirati. Već sad znam da će biti mladih umjetnika u Dubrovniku. Uz obveznu zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti bit će prisutna i praška akademija, engleska akademija iz Leedsa i jedna američka akademija. Ti će mladi ljudi u Dubrovniku na svojim dramskim radionicama pripremati predstave. Mislim da će intonaciju dati Pražani koji imaju odličnu akademiju. Na njoj imaju poseban odsjek uličnog teatra, a po logici ulice i svoje tradicije oni se bave i lutkama. Siguran sam da će oni u Dubrovniku naći prekrasno mjesto i odličnu inspiraciju za takav teatar.
Nakana nam je da nagodinu još više oživimo ulicu, uz regularni čvrsti program. Dogodine će nam u srpnju gostovati na Lovrjencu "Hamlet" Petera Brooka čime će se nastaviti jaka strana gostovanja koja su započela Nekrošiusovim "Othellom" ove godine. Naša je obveza da u Dubrovnik dovodimo najveća svjetska imena. Sutra nam dolazi veliki redatelj Ljubimov, s kojim ćemo razgovarati o nekom ozbiljnom gostovanju.
Kad smo razgovarali uoči ovogodišnjih Igara, naglasili ste da sljedeća godina ponovo priziva Držića.
- Sigurno je tako. Mislim da je ove godine kvota suvremenog repertoara ispunjena na Igrama. Nagodinu treba složiti nekog Držića koji bi trebao biti oblikovan u skladu s otvorenošću viđenja suvremenosti ovogodišnjih dviju premijera. Ne bih zasad govorio ni o kojem je tekstu riječ, ni tko će ga režirati. Najkasnije do Nove godine znat će se potankosti programa idućih Igara, kako bi se ozbiljni turistički aranžmani mogli vezati uz predstave i koncerte.
Ove godine glavna je tema dramskog dijela programa bio grad. Što će biti nagodinu?
- Vjerojatno će opet biti grad. To je u Dubrovniku nepresušna tema. Na ulici čujem kako ljudi shvaćaju da obje ovogodišnje predstave problematiziraju isto. Dogodila nam se plebiscitarna podrška Dubrovčana. Jedna poznanica koja nije vezana uz teatar uoči premijere "Ingropanih interesa" kazala mi je "neka nam je sa srećom". Dakle, i ona Igre doživljava kao nešto svoje. Teatar mora biti duboko osmišljen u sredini iz koje nastaje.
Ove godine premijer Ivica Račan nije bio u Dubrovniku, a bio je primjerice na premijeri na Brijunima. Kako to komentirate?
- Žalostan sam! Mislim da je to loše. Ne razumijem kako se to moglo dogoditi. Dubrovačke ljetne igre izravno su pod okriljem Ministarstva kulture, pa valjda je to ministarstvo dio hrvatske Vlade. Odmah poslije Vujića, premijer je čovjek čije je to sve. Zašto nije došao ne znam. Razočaran sam. Siguran sam da će sljedećih godina, ma tko bio premijer, sigurno dolaziti u Dubrovnik.
I "Posjet stare dame" i "Ingropani interesi" pokazuju manje lijepo lice grada. Jeste li strahovali kako će na to reagirati Dubrovčani?
- Nije to unaprijed bila dobivena bitka. Kad sam Dürrenmattovu dramu postavljao u napuštenoj tvornici Radeljević, dolazili su do mene pomalo uvrijeđeni glasovi građana koji su bili zabrinuti da što mi imamo pokazivati taj svoj ružni dio, tu zapuštenu tvornicu. Poslije premijere, kad se sve stopilo, kad je predstava pojasnila razloge svega toga, uslijedila je katarza. Grad je prihvatio predstave bez obzira na to što ne govore najbolje o njemu. Te predstave su tužne što grad baš nije najbolji.
Razgovarao Želimir Ciglar
