“Ne mogu se suočiti s istinom da nisam ništa”, kaže “junakinja” romana,
filma i odnedavna predstave zagrebačkoga HNK “I konje ubijaju, zar ne?”
H. McCoya. Ivica Boban režirala je i preuredila predstavu za naše
vrijeme i naše kazalište. Kako je nedavno bio i film na televiziji,
knjigu ćete teško pribaviti u knjižnicama.
Eto, što kazalište može. Ivica Boban, koja je i sama karijeru počela
kao plesačica, pa potom glumica, da bi postala jednim od upornjaka
hrvatskoga kazališta, studentima Akademije i zvijezdama HNK ponudila je
žestok, opasan i naporan posao. Dva sata tridesetak ljudi u
nemilosrdnom plesnom maratonu izgara na sceni. Pjevaju, plešu, glume,
premeću se preko glave, savijaju se, sve kako bi preživjeli.
Predstava je vrlo jasna metafora glumačkog života danas, ali i života
svakog pojedinca suočenog s neizbježnim. A to neizbježno je promašen
život, siromaštvo, život bez ljubavi, smrt. U tom okružju treba
zabavljati publiku, trčati s probe na snimanje sapunice, “Ples sa
zvijezdama”, odgajati djecu... Možda je od same predstave još
potresnija reakcija mladih glumaca u publici koji su žustro bodrili
pljeskom svoje kolege.
Ivica Boban je neprestance mijenjala očišta, tako da smo povremeno bili
publika “Plesa pod zvijezdama”, a trenutak potom u HNK smo svjedočili
dramatičnom progonu glumaca koji gube vlastitu svrhu u svijetu koji
glumca pretvara u plesača, a političara u glumca...
Iako u HNK Drami uvijek (!) nedostaje proba više, ovaj je put Ivica
Boban to uprizorila. Vanja Matujec puna energije, Hana Hegedušić
lijepa, raspjevana, Ivana Boban radišna, neuništiva, Alma Prica posve
darovana publici i predstavi, Jasna Bilušić na pravome mjestu u pravo
vrijeme... Žarko Potočnjak u pametno osmišljenoj i odigranoj ulozi
starice zakoračio je u novo i svježe u svojoj karijeri. Svakako
gledati, pa smijati se pa i sa suzama u očima. Suosjećati i prepoznati
sebe i drugoga u predstavi koja je korak dalje od knjige.
Ne mogu se suočiti s istinom!
Premijera u HNK: 'I konje ubijaju, zar ne?'
