Na sveučilištu VERN u Zagrebu prikazan je sinoć na zatvorenoj projekciji dokumentarni film Zero Days. Uradak je to Oscarom ovjenčanog američkog režisera Alexa Gibneyja. Riječ je o svojevrsnoj hrvatskoj pretpremijeri koja je označila i početak redovitog programa prikazivanja dokumentaraca na VERN-u pod paskom Roberta Tomića Zubera.
Jer, službena premijera Zero Daysa predviđena je za skorašnji ZagrebDox. Dakle, Gibney je dobio najvredniju filmsku nagradu za Taxi to the Dark Side, dokumentarac o praksama maltretiranja u američkim zatvorima u Afganistanu.
Da Oscara ponovo dobije za Zero Days, ne bi bilo nimalo ne zasluženo jer nas uvodi u sasvim novi svijet sukoba, cyber ratovanje. U prikazanom filmu bavi se računalnim crvom koji su antivirusni stručnjaci nazvali Stuxnet a za koji se smatra kako su ga stvorile izraelske i američke sigurnosne agencije s ciljem uništenja iranskih nuklearnih kapaciteta.
No, iako je već priča o samom napadu, odnosno šutnji oko njega, dovoljno atraktivna za dobar dokumentarac, Gibney će otići korak dalje i otvoriti niz pitanja koje se za tako nešto vežu. Vrijedilo je napraviti ovaj film iako se napad dogodio još 2010. godine.
– U postojećem svijetu gdje novinari žive u ciklusu vijesti od 24 sata često nema vremena za razumijevanje konteksta, a meni se činilo kako ova priča ima puno više potencijala, komentirao je odluku da snimi film američki režiser.
Otkrit će i još jednu zanimljivu pojedinost koju ćemo pronaći u filmu. – Gotovo je nevjerojatno kako Stuxnet nije stvoren zato da bi uništio iranska nuklearna postrojenja već kako bi zaustavio Izrael da ih bombardira što je moglo izazvati rat širih razmjera, rekao je Gibney.
Ovdje vidimo kako se iza cyberratovanja, takvog kojim se može izazvati i fizička šteta, nalazi potpuno nova paradigma gdje provoditelji nekog napada više nije vojna, nego obavještajna komponenta.
A onda to otvara niz pitanja, koja su sve brojnija otkako je Stuxnet otkriven, gotovo očekivano, od Rusa, odnosno njihovih saveznika Bjelorusa. – Kako itko može biti odgovoran za bilo što u ratu koji je tajan, za koji se niti ne zna da traje? Koji je zakonski okvir, može li netko i vama raditi ono što vi radite drugima?
I u takvom ratu moraju postojati pravila, jer sada imamo kaos, mišljenja je nagrađivani režiser. Bez sumnje, film treba pogledati i zbog toga što je, kako je rečeno u otvaranju projekcije, dokumentarni film realno jedan od rijetkih preostalih bastiona kvalitetnog novinarstva. Ovaj je film tome vrlo uvjerljiv dokaz i svakako ga treba pogledati.
>> ZagrebDox: o izbjeglicama iz različitih perspektiva
