Afrika, polovica 18. stoljeća, u zemlji koja se danas zove Gana i u kojoj je trgovina robljem u punom jeku. To je vrijeme i mjesto na kojem počinje sjajan roman “Povratak kući”, debitantsko djelo spisateljice Yaa Gyasi gansko-američkog podrijetla (Znanje, urednica Nataša Pejić, prijevod Mirjana Čanić, 129 kuna). Priča o jednoj obitelji teče do današnjih dana, a na početku te obitelji dvije su sestre, one koje ne znaju jedna za drugu, od kojih je jedna “supruga” Engleza i živi zaštićena u njegovim odajama, dok druga čami u podrumu, u prostoriji u koju je ugurano tristotinjak žena koje čekaju da ih se proda u crno roblje.
Dakle dio ove priče ostaje u Africi, prati ratove koji su tamo trajali dulje od stoljeća, a drugi njen krak je u Americi, i prati život robova i njihovih potomaka. Priča je to o nevjerojatnom izrabljivanju ljudi, o ropstvu i rasizmu, ispričana pitko (čitko) kroz sudbine junaka s kojima se lako poistovjetiti, ali bez ikakvog pojednostavnjivanja. Nije stoga ni čudno da je upravo ovaj roman svojoj autorici 2016. godine donio prestižnu American Book Award za iznimno literarno postignuće te PEN/Hemingway Award za najbolji debitantski roman.
Možda i najvrednije stranice romana one su posvećene Gani, gdje autorica jasno piše o tome kako su zapravo tamošnji ratovi pridonijeli ropstvu,jer plamena su trgovala svojim neprijateljima, susjedima, zarobljenicima...
Svojevrsna protuteža tome stranice su posvećene SAD-u u trenucima liberalizacije društva, kada crni muškarac ostavlja svoju ženu i djecu samo zato što on ima svijetlu kožu i ne može se nositi s osudama onih koji ga vide kao bijelca koji se oženio crnkinjom.
Dakle, ovo je priča o rasizmu pisana bez pozicije žrtve i prodavača, ona koja otkriva obje strane medalje. •