Prvak i pionir fantastičarske proze s početka 70-ih, naraštaja
hrvatskih pisaca koji su na borhesovskoj i kalvinovskoj paradigmi
ispisali cijelu biblioteku knjiga usidrenih u nezbiljskome doživljaju
svijeta, Dubravko Jelačić Bužimski (1948) danas čuva blage tragove
svojih proznih početaka, ali i otklanja se od njih snažnijim uranjanjem
u zbiljsko, “stvarnosno”.
Svjedoči o tome zorno nova zbirka Jelačićevih priča “Plava krvna zrnca”
(“Alfa”, ur. Božidar Petrač, Zagreb, 2006). Dobar dio njih (nastalih u
posljednjih 20-ak godina) prvotno je bio objavljen u novinskom, ne
knjižnom ili časopisnom mediju, a ponajbolje pak od uvrštenih upravo u
Večernjem listu (uz naslovnu i još neke koje su osvajale nagrade na
Večernjakovu natječaju).
Njihov prvi “dom” zacijelo je odredio i glavninu njihove tematske i
izražajne usmjerenosti, no i unutar korica knjige te priče
funkcioniraju kao besprijekorni stilski uradci. Jelačićeva je kultura
pisanja, naime, vrlo visoke razine, kadra književno moćno, a opet
nijansirano i suptilno stopiti grotesku s realističkim pristupom,
pomaknutost od realnoga sa zdravorazumskim humorom, ironiju prema
suvremenoj društvenoj zbilji (ratnoj i poratnoj, tranzicijskoj,
tajkunskoj, snobovskoj, umjetničkoj, kazališnoj, medijskoj...) s
priznanjem, pa i poštovanjem njezinih zadanosti...
Kritičkom i čitateljskom recepcijom svojih priča Jelačić može biti
posve zadovoljan. Odjek im je zajamčen, čak i među stranim diplomatima.
Na primjer, priča “English Conversation”, objavljena u Večernjaku
1997., izazvala je tadašnjega britanskog veleposlanika na oštar
odgovor. Autor je uzvratio novom pričom, tj. nastavkom razgovora svojih
imaginarnih likova o britanskoj politici i pojedinim političarima:
jedan lik čak svog oca-autora u tom nastavku krivi za “nevolje” koje mu
je prvom pričom priskrbio!
Književnost i život još su se jednom pomiješali. I to zahvaljujući
ambasadarovu miješanju lončića, a mislili smo da se u “razvijenim
demokracijama” literatura ne čita kao novinski izvještaj. No, i to
“krivo čitanje”, vrsnom je autoru nova prigoda za – dobru priču.
KRITIKA
Priče za obične čitatelje i diplomate
