Vijest o smrti Igora Vuka Torbice, jednog od najboljih kazališnih redatelja mlađe generacije, jučer je potresla regiju. Mladi umjetnik imao je samo 33 godine kada je tragično preminuo u Rovinju, a vijest je potvrdila i njegova obitelj. Brojni prijatelji i kolege od njega su se oprostili emotivnim porukama.
- Baviti se kazalištem znači u suštini baviti se smrtnosti, nestalnosti, prolaznosti. S pljeskom nestaneš, sva tvoja kreacija iščezne, iako još malo prebiva u varljivosti sjećanja gIedatelja. Koliko god bila svjesna krhkosti našeg postojanja kao i svaki kazalištarac, ne razumijem zašto sam jednostavno mislila da će biti još vremena da ti i ja kažem uz tisuće drugih koliko si genijalan redatelj i koliki si pečat dao kazališnoj sceni Balkana. Borče za Slobodu, neka ti je laka zemlja. A vrijeme... To jebeno vrijeme... Teče, ne zaustavljajući se ni trena. Niti znamo kamo odlazi, niti znamo koliko ga još ima... - napisala je Tea Matanović.
Za Zagrebačko kazalište mladih možemo reći da je bila njegova matična kazališna kuća u Hrvatkoj. To je kazalište zavijeno u crno, a duboko potresena ravnateljica Snježana Abramović-Miković od Torbice su oprostila biranim riječima:
- Bio je Igor Vuk Torbica iznimno talentiran redatelj. Sigurna sam da je pred njim bila velika europska karijera, sudeći samo po interesu koji su za njegove predstave pokazivali festivali. Nakon što sam gledala režiju Kleistovog "Razbijenog krčaga" u JDP-u znala sam da ga treba predstaviti hrvatskoj publici. Igor je u svom kratkom životu napravio predstave za pamćenje, a među njima se posebno ističe "Hinkemann" Ernsta Tollera, kojeg je režirao 2015. u ZKM-u. Predstava je to koja je postigla kultni status.Tada je po prvi put režirao u Hrvatskoj, a vratio nam se 2018. kada je režirao "Tita Andronika", predstavu za koju je dobio Nagradu Hrvatskog glumišta za režiju, tragediju u kojoj slijepa ambicija starijih proždire vlastitu djecu i mladima koji gube bitku sa stvarnošću.Kako simbolično, Igor je izgubio bitku sa stvarnošću jer nije pristajao na kompromise. Bio je iznimno obrazovan i mudar, zanimljiv čovjek, usprkos mladosti imao je nevjerojatnu zrelost u promišljanju i nespremnost na ustupke u kreiranju. Za njega je kazalište bilo mjesto u kojem je moguće sve i u kojem postoji samo jedna zabrana, a to je ona o zaobilaženju istine. Njegov odlazak je nanadoknadiv gubitak za kazališnu umjetnost, a ja mogu samo maštati kakva bi bila predstava koaj je trebala biti njegova treća režija u ZKM-u, u ožujku 2021. godine. Igor je otišao na neko drugo mjesto, ali nikad neće iz naših srca. Nadam se da je pronašao svoj mir.
- Samoubistvo najtalentovanijeg pozorišnog reditelja u nas, Igora Vuka Torbice, poslednja je u nizu loših šala svemira. U šoku sam - na Twitteru je napisao srpski glumac Sergej Trifunović.
Samoubistvo najtalentovanijeg pozorišnog reditelja u nas, Igora Vuka Torbice, poslednja je u nizu loših šala svemira. U šoku sam.
— Sergej Trifunović (@WhistlerDick) June 18, 2020
- Igor Vuk Torbica je bio Princ Teatra. Onako kako je Branko Miljković bio Princ Poezije. I posle Miljkovićevog tragičnog kraja ljudi su mislili da će se pojaviti neko sličan. I nije se pojavio. U ovim našim malim sredinama ne postoje dva Jovana Ćirilova, dve Borke Pavićević, dva Igora Vuka Torbice. On je odabrao svoj kraj na vrhuncu moći, onda kad je pokorio pozorište regiona i pokazao da je buduće vreme njegovo vreme. Decenije koje dolaze morale su biti njegovo zvezdano vreme, a umesto toga on je sebe prerano preselio u zvezde. U vremenima koja dolaze Igor Vuk Torbica bi morao biti idol i putokaz pozorišnim generacijama. Pošten, angažovan, lep i pametan, nalik još jednom svom sudrugu iz vremena tragedija, Ivi Loli Ribaru, naš je mladi prijatelj odustao od Zemlje koja se ne da popraviti i otišao da režira Nebo. Neka su ti mala sva sazvežda kojih ćeš se taći i neka je tvoj potpis na nebu vidljiv i kad neba više ne bude, dobri moj - dirljivo je sročio kazališni redatelj Kokan Mladenović.
- Neshvatljivo, nemoguće. Nadam se da si našao žuđeni mir - napisala je i glumica Daria Lorenci Flatz.
- Bez riječi - jednostavno je napisala dramatičarka Željka Udovičić Pleština.
- Zgromila me vijest, koju sam upravo čuo, da je umro jedan od ponajboljih kazališnih režisera jugoslavenskoga kulturnog prostora Igor Vuk Torbica. Njegov Hinkemann u zagrebačkom ZKM-u predstava je koja ide u sam vrh našeg teatra zadnjih desetak godina. I sve, sve drugo, što sam gledao njegovo, govorilo je o golemom talentu.Beskrajno darovit čovjek, pametan, fizički naočit. Ode zauvijek... Samo 33 godine; bože dragi - izjavio je kritičar Velimir Visković.
Igor Vuk Torbica rođen je u Drvaru 1987. godine. 2013. godine završio je Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Već je na trećoj godini studija režirao je uspješnu predstavu "Pokojnik", za koju je dobio nagradu Hugo Klein. Režirao je i “Carstvo mraka” Lava Tolstoja (Narodno pozorište u Beogradu), "Razbijeni vrč" Heinricha von Kleista (Jugoslovensko dramsko pozorište), Moliereovog "Don Juana" (Narodno pozorište Toša Jovanović iz Zrenjanina) i "Mizantropa" (HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci), "Hinkemanna" Ernsta Tolera (Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb), "Priče iz Bečke šume" Edena von Horvata (Gradsko dramsko kazalište Gavella)... Veliki uspjeh i početak regionalne karijere postigao je upravo uspješnom režijom predstave Hinkemann u Zagrebačkom kazalištu mladih koja je postala jedna od najnagrađivanijih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Predstava je još uvijek na repertoaru ZKM-a, te je snažno obilježila hrvatsko kazalište.
"Odustao je od Zemlje koja se ne da popraviti i otišao režirati Nebo!" - valjda je pod tom zemljom mislio na srbiju jer je tamo odrađivao najveći dio posla?! il možda bosnu?!