Prva ovosezonska premijera Teatra &TD na Veliku scenu 18. listopada donosi dramu Friedricha Schillera "Marija Stuart", u režiji Anasatasije Jankovske i dramaturgiji Elvisa Bošnjaka.
U predstavi u ulozi engleske kraljice Elizabete igra Tanja Smoje, škotsku kraljicu Mariju Stuart tumači Martina Čvek, a uz njih su i glumci Dušan Gojić; Damir Klemenić, Kristijan Petelin, Sven Jakir i Matej Đurđević. Reprizne izvedbe na rasporedu si 19. i 20. listopada.
Schillerova drama “Marija Stuart” govori o jedinstvenom trenutku u političkoj povijesti. Dvije žene, dvije rođakinje, dvije kraljice, Elizabeta i Marija, u vremenu kojim vladaju muškarci, bore se za krunu Engleske, za krunu države i crkve, za krunu svijeta. Jedna i druga, neizmjerno su usamnjene u svojoj borbi, jer muški svijet ih ne razumije, teško ih i podnosi. Razumjeti se mogu samo međusobno. Svi kazališni komadi govore ili o ljubavi ili o njenom nedostatku – ovaj govori i o jednom i drugom. Jer kada nedostatak ljubavi dovede do tragičnoga kraja,otvara se prizor u ono što je ljubav mogla donijeti. Ali takav prizor ne pripada ovoj drami. Elizabeta i Marija za njega nisu imale snage. Dostojevski kaže: “Vlast će dobiti onaj koji se usudi sagnuti se i uzeti je.” Tako i u Schillerovom komadu, vlast će dobiti ona koja dublje uroni ruke, makar ih morala uroniti u sestrinsku krv. Ovo krvoločno i bezkompromisno djelo, o zadržavanju i pokušaju otimanja vlasti unutar obitelji Tudor, s konca 16. stoljeća, iznjedreno pod utjecajem klasicističke estetike, po uzoru na tragedije Sofokla i Eshila, a pisano u 18. stoljeću, i danas je iznimno aktualno.
“Tragična analiza”, kako se sam Schiller očituje o ovom djelu, navodi na jako “zgusnuti” princip iskazivanja strasti i zato ovo djelo na neki način ne “predočava sliku svijeta” već pokušava (kao i u grčkim tragedijama), zgusnuto i u jarkim “bojama” dočarati dinamiku i unutarnja previranja trenutka u kojem je strijela već odapeta i treba se zarit u tijelo žrtve. Uzrok se već dogodio i sad pratimo posljedice i samo iščekujemo izvršenje presude. Zbog te dinamičnosti ( jer je sve već zapravo odlučeno), imamo dojam da nam se pred očima odigrava onaj najnapetiji, “zadnji čin” komada. Sad je samo pitanje što je važnije - život pojedinca ili mir cijelog jednog naroda? “Nije o pravu, samo o sili je riječ.”
