Doktorica znanosti, docentica na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i sopranistica Iva Hraste-Sočo imenovana je za novu intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Na dužnost stupa 1. rujna 2022. godine.
Vi ste treća zagrebačka intendantica u nizu. Znači li to da su žene definitivno preuzele uzde središnjeg hrvatskog kazališta?
Mogli bismo konstatirati da Hrvatska aktivno doprinosi jednakosti spolova na upravljačkim pozicijama, a bilo bi zanimljivo istražiti europsku statistiku koja se tiče kazališne djelatnosti. Ako je i igra slučaja, dobro zvuči, zar ne?
Šalu na stranu, treba priznati da su ansambli u HNK prilično podijeljeni. Imate li recept za njihovo objedinjavanje?
Mislim da je potrebno izjednačiti, u upravljačkom smislu, sve ansamble kako ne bi dolazilo do antagonizama. Naravno da je to zahtjevan posao, no važno je, uspostavljanjem pozitivne radne klime, doseći razinu zajedništva i svijesti da ansambli čine jednu cjelinu. Normalno je očekivati tenzije jer su one imanentne kazališnoj djelatnosti, no nastojat ću, sa svojim najbližim suradnicima, iz izazova napraviti prilike za napredak. Predstoji nam puno komunikacije, bit ću otvorena za konstruktivne prijedloge svih zaposlenika s ciljem dovođenja međuljudskih odnosa u balans potreban za nesmetano stvaranje umjetnosti.
HNK i dalje ima problem s prostorom, tri ansambla guraju se na jednoj sceni. Je li čekanje nove scene čekanje Godota?
Izgledno je aktualiziranje projekta za izgradnju druge scene iz 2006. godine nakon što je kompleks skladišta i radionica oštećen u potresu u ožujku 2020. Budući da je dio zgrada toliko oštećen da ih se ne isplati popravljati, planira se graditi multifunkcionalni prostor za izvedbe i pokuse svih umjetničkih disciplina. Izgradnja bi trebala biti gotova tijekom mandatnog razdoblja 2022.-2026. Dakle, do kraja mog mandata trebali bismo svjedočiti uspostavi nove scene koja će omogućiti potpuno drugačije produkcijske uvjete za HNK u Zagrebu.
Vi ste prvenstveno uspješna sopranistica. Koliko će vam umjetničko iskustvo pomoći u vođenju kuće s više od 500 zaposlenih?
Umjetničko iskustvo, pogotovo s obzirom na to da se radi i o iskustvu u HNK Zagreb, gdje sam bila u stalnom angažmanu 15-ak godina, pomoći će mi na više razina. Blizak mi je umjetnički senzibilitet, mogu shvatiti situacije u kojima se umjetnici moraju snalaziti. Poznajem i velik dio zaposlenika HNK u Zagrebu, od administracije, tehnike pa do umjetnika te vjerujem da ćemo moći ostvariti dobru suradnju. Kao članica Kazališnog vijeća i pomoćnica ministrice zadužena i za kazališno područje u upravi u kojoj sam upravljala proračunom sličnog iznosa onom HNK u Zagrebu, dobila sam dragocjen uvid u poslovanje kazališta te mogla uvidjeti i koje upravljačke mehanizme treba primijeniti, odnosno promijeniti u ovom kompleksnom organizmu.
Kakvu suradnju očekujete s upravom Dubravke Vrgoč čiji mandat traje do kraja kolovoza?
Ne očekujem ništa manje nego što je uobičajeno u ostalim europskim kazalištima gdje aktualni i izabrani intendant surađuju i dulje nego što je to u Hrvatskoj uobičajeno. Vjerujem da će suradnja biti dobra jer nam svima na umu mora biti dobrobit HNK.
Radili ste u Ministarstvu kulture koje priprema novi Zakon o kazalištima, protiv prijedloga kojeg je već skočila, primjerice, baletna struka. Kakav zakon treba HNK i njegovim umjetnicima?
Ministrica Obuljen Koržinek izjavila je da će se zakon koji je u izradi uputiti u proceduru Vlade tek kad se postigne dogovor sa svim dionicima u tom procesu. Potrebno je naći balans koji će urediti položaj umjetnika uz socijalnu osjetljivost prema onima koji su svoje najbolje umjetničke godine ostvarili u kazalištu, ali i omogućiti mladima napredovanje u struci koje se može postići samo redovitim profesionalnim nastupima. Sigurna sam da će se pregovori voditi in bona fide tako da je svaki strah koji bi umjetnici eventualno mogli osjećati nepotreban.
Može li se išta napraviti u pogledu bolnog nerazmjera plaća zaposlenika u zagrebačkim kazalištima i onih u HNK koji je, poput Lada, na državnim jaslama?
Istina, nerazmjer postoji, to više kad se uzme u obzir radno opterećenje kako umjetnika tako i administracije i tehnike. Moja nastojanja bit će usmjerena na njihovo podizanje kako bi se umjetnički i radni doprinos valorizirao na zadovoljavajući način.
Pitanja repertoara su kamen kušnje za svakog intendanta. Kakav koncept vi nudite?
Osnovni pravac repertoarnog usmjerenja HNK u Zagrebu uprizorenja su svjetske i nacionalne klasike uz inovativne i moderne načine iščitavanja, ali i suvremenih djela. U kreiranju svog programa vodila sam se tom linijom, imajući na umu djela koja nisu dulje vrijeme ili nikad uprizorena na sceni HNK. Dat ćemo dodatni impuls hrvatskim dramatičarima i skladateljima naručivanjem novih djela uz suradnju s drugim institucijama, recimo s Muzičkim biennaleom Zagreb u području glazbe. Stavila sam težište na uspostavljanje ravnoteže između “željeznog repertoara” i suvremenih djela u repertoaru svih triju umjetničkih cjelina. Iako su našem HNK, s obzirom na umjetnički potencijal postojećeg ansambla i mjesto koje zauzima u kulturnom okruženju, imanentne produkcije velikih ansambl-predstava, nećemo zanemariti ni komornije forme koje će se postavljati u alternativnim prostorima, a po izgradnji i na drugoj sceni HNK u Adžijinoj ulici.
Kako je moguće da vrhunski umjetnici poput mezzosopranistice Renate Pokupić nisu nastupali na zagrebačkoj sceni?
Ne znam zašto naši umjetnici etablirani u Europi nisu češće nastupali u HNK, ali sigurno ću promijeniti tu praksu. Hrvatska kazališta trebaju biti ponosna da mogu ugostiti umjetnike poput Ivana Repušića, Renate Pokupić, Evelin Novak, Krešimira Stražanca, Maxa Cenčića, Matije Meića i drugih, a nakon imenovanja već sam razgovarala s nekima od njih kako bi, u svojim punim kalendarima, planirali nastupe u Zagrebu. Gostovanja umjetnika takvog renomea donijet će potrebnu svježinu u repertoarne izvedbe, a suradnja s postojećim ansamblom pridonijet će entuzijazmu stvaranja. Važno je napomenuti da su ansambli našeg HNK na visokom umjetničkom nivou i okosnica su repertoara kojeg se neće posramiti nijedno europsko kazalište. Potrebno je dati im još veću važnost u promidžbenom smislu kako bi kazalište kroz svoje prepoznatljive umjetnike dobilo veću vidljivost i privuklo publiku na predstave.
Kako se čini, vi niste dobili podršku od suvlasnika HNK, Grada Zagreba, odnosno gradonačelnika Tomaševića?
Budući da je Grad Zagreb suosnivač HNK, postoje prava i obaveze koji su uređeni zakonom. Svake godine potpisuje se tripartitni ugovor o financiranju te zbog toga, a priori, ne očekujem probleme. Pročitala sam u medijima da je sam gradonačelnik rekao kako je poštivana pravna procedura kod izbora intendanta, ali da je htio da se prijavi veći broj kandidata. S obzirom na to da je, uz zadovoljavanje osnovnih natječajnih uvjeta, potrebno izraditi kompleksan elaborat od preko 150 stranica, ne znam koliko su realna očekivanja da se ljudi lako odluče na prijavu na takav natječaj. Ni sama se nisam olako odlučila na kandidaturu, sagledavajući sve okolnosti u kojima se HNK nalazi, pri čemu posebno mislim na narušene međuljudske odnose.
Kakav je odnos politike i biranja intendanata u našim nacionalnim kazalištima? Možete li komentirati svoj angažman u HNK Varaždin?
I u državama s dugovječnijim demokracijama nego u Hrvatskoj intendante biraju osnivači koji su, znamo, političari. Primjerice, u Francuskoj ministar ukazom proglašava intendanta nacionalnog kazališta. Praksa da osnivači biraju intendante kod nas postoji već dugo te se jednako provodila i za moje prethodnike. Što se tiče mog angažmana u Varaždinu, želim naglasiti kako je intendantica Jakovljević odbacila insinuacije iz nekih medija kako me morala angažirati da bi HNK zadržao svoj nacionalni status, dok je ministrica Obuljen Koržinek istaknula da taj status u njezinu mandatu nije bio ni razmatran. Ja sam tamo povremeno producirala predstave i koncerte, i to pet produkcija, za što sam sveukupno primila honorar u iznosu od 21.000 kn, što čini minimalan iznos za takav posao. Jedna od tih produkcija dobila je i nagradu Judita na Splitskom ljetu za najbolju glazbenu predstavu. Nikakvih kontroverzi oko toga nema niti ih je bilo.
U doktorskoj disertaciji uspoređivali ste Salzburški festival i Splitsko ljeto, a jedno ste vrijeme živjeli u Beču. Zašto je austrijska kultura uspješnije brendirana od hrvatske?
Austrija se izuzetno uspješno brendirala svojom kulturom. Tijekom četverogodišnjeg mandata u Veleposlanstvu RH u Beču bila sam impresionirana njihovim samopoimanjem kao nacija kulture što me i inspiriralo da istražim mogućnosti transponiranja takvih praksi u hrvatsku. Iako naša baštinska i suvremena kultura, a posebno dostignuća naših umjetnika ne zaostaju u europskom okruženju, Austrija nam može biti uzor kako se sustavno provode strateški procesi brendiranja države kulturom. Kao važnog dionika tu vidim i HNK u Zagrebu, koji treba utjecati na imidž hrvatske kulture u Europi i svijetu.
