Zrinko Ogresta završava ovih dana knjigu snimanja za svoj najnoviji film "S one strane" koji planira početi snimati početkom sljedeće godine.
– Predmetno govoreći, ovaj bi se film trebao baviti temom oprosta, jesmo li kadri oprostiti, oprostiti potpuno i bez zadrške. Postalo je opće mjesto govoriti o "potrebi oprosta", "oprostiti, ali ne zaboraviti", kao da je oprost neki kolektivni čin. Međutim, oprost je uvijek osoban jer je rana osobna. Ovaj film dotiče se jedne takve rane koja potječe iz ranih devedesetih – govori Ogresta koji je kod pisanja scenarija promijenio nekoliko suradnika dok napokon nije našao idealnog partnera u našem proslavljenom scenaristu i dramskom piscu Mati Matišiću.
– Glavni je problem bio u meni, naravno, uvijek je tako. Problem s kojim se u ovom filmu suočavam trebao je sazreti i kao da je čekao da mi se prvo u životu dogode stvari koje će me predodrediti za puni doživljaj sadržaja kojim se bavim. Izdaja i razočaranje obilježe svakoga komu se to dogodi, a stvaraocu to može biti kompost za njegovo djelo. Dakako, ako se prethodno pročisti od ružnih naslaga koje se natalože nakon takvoga iskustva – objašnjava Ogresta ne ulazeći konkretnije u osobna iskustva koja su mu pomogla na tom putu, a nema još ni finaliziranu glumačku ekipu.
Osobne preokupacije
Budući da je svaki dosadašnji Ogrestin film bio na neki način ogoljavanje vlastite osobnosti ili preokupacija toga trenutka, u kojoj će mjeri ovaj film biti osoban?
– Volio bih da se to dogodi premda u konkretnoj priči ovoga filma nema ničega osobnog. Slično je u svim mojim filmovima. Osobni su "samo" problemi kojima se u filmovima bavim – kaže Ogresta koji je podršku za ovaj film, osim HAVC-a, dobio i od Filmskog centra Srbije. U recenziji kojom obrazlaže odluku da bude manjinski koproducent Ogrestina filma, FCS objašnjava kako je riječ o "hrabroj i novoj analizi ratnih i poslijeratnih događanja u Hrvatskoj koji ga čini važnim za regiju te kako će sjajno napisani likovi učiniti da se u ovom filmu mnogi prepoznaju, a nesumnjivo će imati i dug festivalski život".
– Iznenadila me potpora Filmskog centra Srbije, čini mi se hrabrim potezom s njihove strane. Mislim kako su prepoznali autentičnost i iskrenost teksta te osjetili kako bi ovo mogao biti prije svega potreban, ali i važan film. Za sve. Činjenica da su u ovom trenutku u produkciju filma uključene već dvije zemlje stvara dobru pretpostavku i za još širu međunarodnu koprodukciju, a i za konkuriranje za potporu Euroimagea – komentira Ogresta.
Privilegirana generacija
Ovoga mjeseca na TV dolazi Ogrestin posljednji film "Projekcije", neobičan film koji je radnju prikazivao isključivo subjektivnim kadrovima. Što je tim svojevrsnim eksperimentom Ogresta postigao?
– Prije svega me veseli što u svojoj filmografiji imam takav film, netipičan ne samo za hrvatski već i za europski filmski korpus. Trebao mi je "bijeg" u radikalni stvaralački rizik, i sadržajni i formalni, da se osjetim "živim". Raduje me da je film polučio tako dobar odjek filmske kritike i respektabilnu gledanost u kinu s obzirom na karakter filma – govori Ogresta koji kao filmaš i pedagog žali za vremenima kada su studenti režije, što je pokazala nedavna repriza njegova šarmantnog, precizno i fino krojenog TV filma "Leo i Brigita", stasavali radeći neke ozbiljnije forme od sapunica i sitcoma.
– Mislim kako je moja generacija u tom smislu bila privilegirana, imali smo priliku raditi TV filmove i drame koji su se i sadržajno i produkcijski ozbiljno osmišljavali i pripremali. Sve je imalo veću specifičnu težinu. Kvaliteta je bila kriterij koji se nastojao ostvariti. Danas je kriterij gledanost i to pod svaku cijenu. Sve je to, dakako, odraz vremena u kojemu živimo i sveopće erozije duha.
>> Ogrestine Projekcije na festivalu u Mađarskoj
Ko nas bre zavadi?