Korčula je otok, ali i čitav mali kontinent. Od Lumbarde na jednom, do Vele Luke na drugom kraju otoka razasuta su mjesta od kojih je svako, sa svojom prošlošću i tradicijom, negdje još živom, a negdje sačuvanom tek u tragovima sjećanja, jedan mali svemir. Slično je i s klimom, odnosno ponekad drastično različitim mikroklimama kroz koje prolazite putujući otokom.
Publika i umjetnici Korčulanskog baroknog festivala u nedjelju, 6. rujna, prvi su se put zaputili u Žrnovo. Oni koji poznaju otok odmah će pitati koje Žrnovo, jer to veliko i barem nekad bogato mjesto, nadomak grada Korčule, sastoji se zapravo od više mjesta razasutih po otočkim brežuljcima. Žrnovo Postrana je najveće i najviše među njima i tamo se uputila festivalska ekspedicija, do prelijepe crkve sv. Martina, doslovno srasle s divovskim i drevnim, kažu možda čak i šest stoljeća starim stablom crne česmine. Sam boravak i šetnja okolicom crkve, u iščekivanju početka koncerta, bila je čista aromaterapija, kupka opojnih mirisa mediteranskog raslinja.
Za glazbenu kupku pobrinule su se violinistice Laura Vadjon, Tanja Tortić, Helga Korbar i Saša Borčić Reba u programu prikladno nazvanom "Raspjevane violine" s tri Koncerta za četiri violine solo (u G- duru, C-duru i D-duru) Georga Philippa Telemanna kao okosnicom. Publika je u crkvi disciplinirano sjedila s maskama, no jednako se u koncertu moglo uživati i izvana, kroz rastvorena vrata i prozore crkve.
Lijepo nadmetanje i međusobno nadopunjavanje violina bilo je osobito efektno u Sonati s jekom za tri violine Biagija Marinija, a na programu su bila i dva velika barokna hita, Pachelbelov Kanon i Gigue te Vivaldijeva Sonata za dvije violine i basso continuo na slavnu temu "La folia". Tu su se violinisticima pridružili violončelistica Iva Ilakovac i čembalist Pavao Mašić. Njegova je solo-točka u Žrnovsku večer rasula srebrnkasto svjetlucanje Bachove Toccate u e-molu, BWV 914.
Večer nakon "osvajanja" Žrnova, festivalska se ekspedicija otisnula na more i ponovo posjetila mjesto magične privlačnosti, otočić Vrnik. Tradiciju kao da je prihvatila i priroda podarivši nam, kao i prethodne dvije godine, tišinu bonace i ljetni suton raskošnih boja koji se s neba preslikavao na mirno more. Bio je to najljepši mogući ambijent da se doživi "One Charming Night", odnosno "San glazbene noći", kako su svoj ovogodišnji program nazvali sopranistica Anabela Barić, kontratenor Franko Klisović i instrumentalisti Stjepan Nodilo (blok-flauta i oboa) i Izidor Erazem Grafenauer (lutnja i teorba).
Pjesme Johna Dowlanda i ulomci iz opera Henryja Purcella sa svojom melodijskom i harmonijskom jednostavnošću, neposrednim obraćanjem emocijama slušatelja, a istodobno i inventivnošću, jasno pokazuju da Beatlesi nisu fenomen koji je na britanski otok pao niotkuda. Engleski smisao za pjesmu ima duboke korijene koji su cvali već i umjetničkim djelima renesanse i baroka.
Barić i Klisović su mahom ljubavne pjesme diskretno i "dramatizirali" koristeći predivan ambijent ispred i oko vrničke crkvice Gospe od Škoja kao scenu. Dva su trenutka bila naročito čarobna. U jednom se more na trenutak uzbibalo, zapljusnulo i nježno zakotrljalo kamenčiće na žalu, a u drugom se četvoro odličnih glazbenika poigralo s Purcellom napravivši od jedne pjesme pravi mali barokni jazz-session.
Gostoljubiv domaćin festivalu je i ovaj put bio Arts Club uređene u nekadašnjoj staroj školi tik do crkve. Zbog delicija tog restorana, jednako kao i jedinstvene ljepote otočića čiji je nadaleko poznati kamen ugrađen u mnoge mediteranske trgove, crkve i palače, posljednjih godina na Vrnik rado svraćaju i svjetske estradne mega-zvijezde. Pročulo se da su ovih dana tamo bili Beyonce i Jay Z. Uzalud im slava i bogatsvo, jer sasvim sigurno nisu imali na Vrniku večer poput ove naše glazbene.
Program "San glazbene noći" prije Vrnika već je izveden u Orebiću, večeras gostuje u Trpnju, a sutra, 9. rujna, u Veloj Luci.
